Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra obilježavaju obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Ovo je veliki pravoslavni hrišćanski praznik, koji je u crkvenom kalendaru upisan crnim podebljanim slovima.
Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 24. februara po crkvenom, a 9. marta po gregorijanskom kalendaru. Prema starim zapisima, Jovan Krstitelj bio je posječen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene cara Iroda, koji je u to vrijeme vladao. Kada mu je glava odsječena, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa tijelom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Zato je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i beščesnom mjestu, duboko u zemlju.
Njena dvorkinja, blagočestiva Jovana, žena Irodovog dvorjanina Huze, nije mogla da živi u znanju da glava Božjeg čoveka ostane na beščesnom mjestu, pa ju je iskopala tajno, odnijela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj Gori.
Ne znajući ništa o svemu tome, car Irod je, kada je čuo za Isusa Hrista i velika čuda koja je činio, uplaši se i reče: To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih.
Poslije izvjesnog vremena, neki vlastelin poverovavši u Hrista, ostavi položaj i sujetu i zamonaši se, i kao monah, sa imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj gori, baš na onom mjestu gdje je glava Krstitelja bila zakopana.
Počeo je da zida sebi ćeliju, kopao duboko i našao zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javilo da je Krstiteljeva. On je cjelivao i zakopao na tom istom mjestu.
Drugo obretenje
Na ovaj dan se zato proslavlja prvo i drugo “Obretenije glave Svetog Jovana Krstitelja” kao pomen na ove događaje. Po Božjem promislu ta čudotvorna glava išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vrijeme blagočestive carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad. Mnoga čudesna iscjeljenja dogodiše se od glave Pretečine. Važno je i interesantno je, da dok bi živ, “Jovan ne učini nijedno znamenje”, međutim, njegovim moštima dade se blagodatna čudotvorna moć.
Treće obretenje
U 8. vijeku za vrijeme ikonoborstva glava Svetog Jovana je prenijeta u mjesto Komane, mjesto progonstva Svetog Jovana Zlatousta. Ali kada je ikonoborstvo prestalo, za vrijeme vladavine cara Mihaila i patrijarha Ignjatija, 850. godine, glava Svetog Jovana je prenijeta u Carigrad i tamo položena u pridvornoj carskoj crkvi.
Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 25. maja po crkvenom, a 7. juna po gregorijanskom kalendaru.
Vjerovanja na ovaj dan
Kod Srba je rašireno vjerovanje da ovog dana sunce kreće nazad sa sjevera prema jugu, tri puta stane i zaigra. Vjeruje se da se nebo u ponoć tri puta otvara, pa mrtve duše lako ulaze u raj, a onaj ko sačeka budan ponoć i poželi tri želje, one će mu biti ispunjene. U ovoj noći se može otkriti i zakopano blago.
U narodnoj pjesmi, koja govori o nečemu što ne može biti, i u kojoj se baca kletva na djevojku da se ne uda, djevojka na koju je bačena kletva treba ovog dana da se pomoli u crkvi ili manastiru Svetom Jovanu, upali svijeću i ostavi skroman prilog hramu. Kletva će biti otklonjena.
