Prema pisanju stranice manastira Jovanje, pravi smisao vaš odlazak u Crkvu imaće tek kada ispunite ovih 14 pravila.
Braćo, treba da znate da hrišćanin koji odlazi u crkvu ima 14 kanonskih blagodoličnih pravila, ako želi da mu bude na korist Sveta crkva. Ako ih ne ispunjava, odlazi u hram na osudu.
Izložiću vam blagodolična pravila za hrišćanina koji odlazi u Svetu crkvu. Ako hoćete da vaistinu budete sinovi Hristove Pravoslavne crkve, koja nas skoro 2.000 godina rađa vodom i Duhom na Krštenju, u Crkvi Hristovoj koja je stub i tvrđava istine, znajte pravila za odlaženje u Crkvu, kao što slijedi:
Prvi kanonski uslov da bi odlazio u svetu crkvu jeste da se sa svima pomiriš. Ako ide majka u crkvu ili otac, neka kaže: „Oprostite mi, djeco! Oprosti mi, suprugo!“
Drugi kanonski uslov. Kada odlaziš u crkvu, odnesi mali dar iz svoje kuće. Makar svijećicu, makar novčić, prosforu, čašu vina, šta možeš. Jer kroz taj mali dar koji nosiš u crkvu blagosilja se cijeli tvoj imetak, jer ga daješ na žrtvu Bogu.
Treći kanonski uslov. U crkvu je dobro da odlaziš jutrom ranije, da bi mogao uhvatiti Vaskrsno jevanđelje jutrenja i Slavoslovlje. I istovremeno, ako odeš ranije, možeš se u miru pokloniti, nema mnogo sveta u crkvi, odeš na svoje mjesto i tako ne remetiš bogosluženje.
Četvrti kanonski uslov. Muškarci treba uvijek da stoje u crkvi na desnoj strani, a žene na lijevoj strani. I ovim redosledom treba da stoje u crkvi: stari ljudi na čelu, sredovječni iza njih, najmlađi iza njih, mladići i dječaci isto tako. Takođe i žene. A između muškaraca i žena ostavite stazu u crkvi, da bi prošao ko dođe da se pokloni i da odnese dar svetom oltaru.
Peti kanonski uslov jeste da ne razgovarate u crkvi, jer je to veliki grijeh. Ako je velika potreba da govoriš, govori šapatom ili znacima.
Šesti kanonski uslov. Ako odeš u crkvu, nemoj izlaziti dok se ne završi bogosluženje. Samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš prije završetka Liturgije, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje bijehu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista. Tako poučava Sv. Jovan Zlatousti, prenosi Stil.
Sedmi kanonski uslov za one koji odlaze u crkvu. Kada se klanjate svetim ikonama, nemojte cjelivati Svetitelje u lice, jer je grijeh. Nije dopušteno. Ako je Svetitelj oslikan u stojećem položaju, cjelivaš mu noge; ako je oslikan do pojasa, cjelivaš donji dio ikone.
Osmi kanonski uslov. Znajte da nakon što sveštenik izrekne blagoslov početka Svete liturgije, nikom više nije dopušteno da se klanja u crkvi ili da još nosi darove oltaru, jer je to veliki grijeh.
Kada čuješ da sveštenik kaže: „Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova“ – gotovo je! Od tada svako stoji mirno na svom mestu, ne odlazi više da se klanja. Čak i ako si došao s darom u crkvu, sa svećom i sa prosforom, predaćeš ih na kraju.
Jer od toga časa sveštenik stupa u Svetu liturgiju i nema više vremena da uzme dar. Jer ako odeš, i on prestane sa liturgisanjem, ostaje mu mnoštvo molitava, i ima greh. Dakle, darovi se predaju u crkvi do blagoslova Svete liturgije. Od tada nadalje nije više dopušteno ni da se klanjaš, zato što uznemiravaš one koji žele da slušaju Svetu liturgiju.
Deveti kanonski uslov. Hrišćani treba da kleče kada se osvećuju Prečisti darovi, kada se poje. Ako su muškarci, odlaze najstarijim ljudima sa čela.
Isto tako i žene neka idu najstarijim ženama i neka uzmu oproštaj, neka im cjelivaju ruku, a ove neka ih poljube u čelo. Taj poredak se vrši pre no što se odlazi na Sveto pričešće. I potom uzimaš upaljenu svećicu i kod ikonostasa je daješ Crkvenjaku u ruke; ne ideš s njom pred sveštenika, pred Sveti putir. Zato što kad idete pred Sveti putir nije dopušteno da budete sa upaljenom svijećom, niti da se još osenjujete Svetim krstom, jer je velika opasnost.
Kada odeš pred Sveti putir, prekrstiš ruke na grudima. I tada sveštenik uzima kašičicom Presvete i Prečiste tajne i daje ti da ih primiš.
Deseti kanonski uslov. Nakon što si primio Prečiste tajne Isusa Hrista, pređi ka đakonskim dverima, da bi ti tamo dali naforu i čašicu vina. Zatim odite do pevnice ili u pripratu, da biste očitali molitvu blagodarenja nakon Svetog pričešća.
Treba da znate da niko ne sme da se pričesti, ako nije pročitao molitve za pričešće. Zatim – zahvalne.
Ko se pričestio ne smije više da cjeliva ruku svešteniku. Dok ne budeš jeo, ne smiješ više da cjelivaš ni svete ikone, ništa; jer si tada primio Hrista. Nakon jela možeš da cjelivaš ruku i svete ikone.
Jedanaesti kanonski uslov. Koji je došao u crkvu iz neke porodice naziva se apostolom porodice. On treba da uzme svetu naforu za sve ukućane. Ukućanima nije dopušteno, Bože sačuvaj, nedeljom i praznikom da pojedu štogod dok ne dođe onaj iz svete crkve da im donese svetu naforu, da uzmu svetu naforu umesto Prečistih Tajni. Jer se na grčkom sveta nafora naziva antidoron, to jest – umesto darova, zamenjuje Prečiste tajne za one koji ne mogu da se pričeste.
Dvanaesti kanonski uslov. Ko je bio u Svetoj crkvi, kada je sveštenik rekao: „U miru iziđimo! U ime Gospodnje“ i izvršio otpust, to jest kraj Svete liturgije, čini tri poklona posred crkve i odlazi kući.
Četrnaesti kanonski uslov. Nakon što si i ti jeo, odmori se dva sata. Zatim treba nedjeljom i praznikom da ideš u posjete i da posjećuješ bolesne i uboge. Ako znaš kojeg bolesnog starca ili koju bolesnu ženu ili dijete, ili koga ko leži u postelji mnogo godina, idi i posjeti ga.
Dakle, četrnaesto pravilo jeste da posećujemo stare i bolesne nedeljom i praznikom.
Ovo su ukratko 14 pravila blagodostojnosti za hrišćane koji odlaze u Svetu crkvu nedeljom i praznicima”.
Autor: Srpskainfo
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER