Prepodobni mučenici bili su Jovan i drugi, iz manastira Svetog Save Osvećenog kod Jerusalima. Ovaj manastir, je posećivao si sam Sveti Sava, prema vjerovanju, a darovan je i od nekoliko srpskih vladara. Prema narodnom vjerovanju jedan običaj treba obavezno na ovaj dan ispoštovati.
Manastir Svetog Save Osvećenog bio je napadnu nekoliko puta, pljačkan i pustošen, ali uvijek je obnavljan i do danas sačuvan. U vrijeme carovanja Konstantina i Irine napadnut je od Arapa i opljačkan. Monasi nisu htjeli da bježe, savjetujući se sa svojim igumanom Tomom, rekoše: “Mi smo odbjegli iz svijeta u ovu pustinju radi ljubavi Hristove, sramota je sad da bježimo iz pustinje iz straha od ljudi”.
Ako budemo ubijeni ovdje, bićemo ubijeni zbog naše ljubavi prema Hristu, zbog koga smo i došli ovdje da živimo”. – I tako odlučivši, dočekaju nenaoružani oružane Arape, kao jaganjci vukove. Arapi neke od njih strelama umrtve, a neke zatvore u pećinu svetog Save, pa nalože vatru na ulazu, te ih dimom uguše, prenosi Novosti Magazin.
I tako mnogi od njih skončaju kao mučenici Hrista radi i presele se u carstvo Onoga koga su ljubili i radi čije su ljubavi izginuli. Česno postradaše pred Vaskrs 796. godine u vrijeme cara Konstantina i Irine i patrijarha jerusalimskog Ilije. No ubrzo postiže pravedna kazna divlje napadače.
Vraćajući se svojim šatorima, oni se posvađaju i u uzajamnoj borbi svi izginu. To se dogodilo 796. godine.
Prema narodnim vjerovanjima na današnji dan treba završiti sve kućne poslove, ali i svu pocijepanu odjeću zakrpiti.
