U kalendaru Srpske pravoslavne crkve 8. maj je Markovdan, dan posvećen svetom apostolu i jevanđelisti Marku.
Markovdan je slava, a datum je obilježen podebljanom, crnom bojom.
Sveti apostol Marko, jedan od četvorice jevanđelista, prvi je mučenik Aleksandrijske crkve. Marko je napisao sveto jevanđelje, koje je i apostol Petar posvjedočio kao istinito. Posijao je sjeme hrišćanstva po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je otišao u Aleksandriju i tu osnovao crkvu, postavio episkope i učvrstio hrišćanstvo. Svoje propovijedi je potkrepljivao mnogim čudesima i dobrim djelima.
Stradao je od neznabožaca koji su ga uhvatili i uz silne pogrde vukli po ulicama Aleksandrije. Sav izranavljen i krvav dospio je u tamnicu, gdje mu se javio anđeo nebeski, a potom i Isus. Sutradan su ponovo počeli da ga muče, ali je on izdahnuo i otišao dušom u bolji svijet. Skončao je u mukama u Aleksandriji 68. godine, za vrijeme cara Nerona, okrutnog progonitelja hrišćana.
Vjerovalo se da će onoga ko se danas ogriješi i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Zato postoji običaj da na ovaj dan zemljoradnici ništa ne rade na svojim njivama.
Markovdan se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu. Ova tradicija se prenijela i na ostala zanimanja – danas nikako ne treba raditi jer se vjeruje da Sveti Marko hoda svetom sa korpom punom grada, pa onom ko radi šalje nevrijeme koje će ga pratiti preko cijele godine.
Takođe, ovo je loš dan za spavalice! Na Markovdan, vjeruje narod, nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cele godine. Izuzetak su oni koji su već “zgriješili” i spavali na Đurđevdan – oni treba da odremaju neko vrijeme i na Markovdan jer će tako “poništiti dejstvo” pređašnjeg sna i neće ih stići “kazna”.
U Leskovačkoj Moravi se smatralo da kukuruz treba početi sa okopavanjem od Markovdana, kada je najbolje i kupus rasađivati – da bi dobro rodio. U Gornjoj Pčinji se Sveti Marko proslavlja pod nazivom Marko Gradobija, i ništa se nije smjelo raditi da ne bi grad pobio sav rod i ljetinu.
Ovaj dan, nazivajući ga Mistrovdanom, naročito su praznovali kovači vjerujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili, piše Žena Blic.
