Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Svetog apostola i jevanđelisti Jovanu Bogoslova, svetog Hristovog učenika.
Sin je ribara Zavedeja i majke Salomije. Zajedno sa svojim bratom Jakovom, krenuo je za Hristom i nikada ga nije napuštao.
Za njega se kaže da je bio omiljen Hristov učenik. Jedini je on, sa Svetom Bogomajkom ostao pod Krstom raspetog Gospoda, ne napuštajući ga, obećavši da će on čuvati Presvetu Bogorodicu i služiti je sve do njenog uspenija.
Kasnije odlazi u Efes, jer silaskom Svetog Duha na apostole, dobi zadatak da tamo širi Božansko Jevanđelje i pođe mu za rukom da preobrati mnogo naroda u hrišćanstvo. Bio je proganjan, ponižavan i mučen. Za vrijeme koje je proveo u progonstvu na ostrvu Patmos, napisao je čuveno Jevanđelje i Otkrovenje, a po dolasku na presto cara Nerve, bio je oslobođen i vratio se u Efes.
Tu je nastavio da prevodi neznabožce u hrišćanstvo. Poživio je ovaj ugodnik Božji više od 100 godina.
Crkva dva puta u godini proslavlja ovog svetitelja i to: 9. oktobra kada se sjećamo njegova upokojenja i 21. maja, jer na taj dan iz njegovog groba poče da se širi neki čudesni prah, koji liječi bolesne, koji je mirisan i ljekovit.
Naime, kad je sveti Jovan imao već više od sto godina, izašao je sa svojih 7 učenika iz Efesa i naredio im da iskopaju grob u obliku krsta. Potom je starac legao u grob i njegovi učenici su ga sahranili. Vjernici su kasnije otvorili Jovanov grob, ali tijelo nije bilo u njemu. Jedino se, svake godine 21. maja, od njegovog groba dizao neki sitni prah, mirisan i ljekovit. Tim prahom narod je liječio mnoge bolesti.
Za sv. Jovana apostola priča sv. Kliment Aleksandrijski, kako u nekom mjestu u Maloj Aziji beše krstio jednog neznabožačkog mladića, i povjerio ga brizi mjesnog episkopa, a on otišao dalje na propovjed jevanđelja. U odsustvu sv. Jovana onaj se mladić pokvari i počne se opijati, i krasti, a najzad stupi u neku razbojničku družinu, koja je iz šume napadala ljude i harala.
Poslije izvjesnog vremena vrati se sv. Jovan u to mesto, i ču od episkopa, šta se dogodilo sa onim mladićem. Tada sv. Jovan, ne časeći časa, potraži konja i sprovodnika i odjuri ka onoj šumi, gdje se razbojnička družina nahođaše. Tražeći po šumi svetitelj nađe hajduke i izađe pred starešinu hajdučkog. A onaj mladić čim ga ugleda i pozna, nadade se u bjegstvo.
Starac Jovan pojuri za njim, te i pored starosti svoje sustiže ga. Vidjeviši da je sustignut mladić pade pred noge apostola, i od stida ne smjede mu u oči pogledati. Jovan ga zagrli i poče ljubiti, kao pastir kad nađe izgubljenu ovcu. I povrati ga Jovan u grad, i utvrdi ponovo u vjeri i dobrodeteljnom životu. I ugodivši Bogu, upokoji se mladić taj u svoje vrijeme.
Vjerovanja
Vjeruje se da na današnji dan ljudi sa sela treba da odmaraju svoju stoku, žene da ne diraju pletivo, makaze, ni igle da ne bi miševi grizli rublje.
U nekim mjestima udaraju u ambare da se miševi razlete, a u mnogim krajevima u ove dane počinju svadbe, koje traju po tri dana, prenosi Stil.
