Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije najavio je da će Centru za istoriju, tradiciju i duhovnost Eparhije bihaćko-petrovačke predložiti da započne rad na multimedijalnom projektu “Una – najkrvavija srpska rijeka”, čime će Eparhija doprinijeti nacionalnom pamćenju koje zaslužuje svaka srpska žrtva.
– Una je opravdala svoje ime. Ne jednom, već hiljadu puta. Pamti ova krajiška ljepotica mnogo više nego što može stati u jedan ljudski vijek. Pamti ali ne govori. Јer, kada bi znala govoriti, pričala bi Una bez prestanka da nas podsjeti na bol naših očeva, djedova i pradjedova, na strah i smrt, na čast i beščašće, na nebrojene užase, na krv koja se njome pjenila, na jauke koje je skrila u svoje dubine – naveo je episkop Sergije.
Vladika Sergije kaže da, samo kada bi govorila o ljetu 1941. godine, Una bi zastala na cijelo jedno ljeto, da ispripovijeda o krvavoj žetvi hiljada i hiljada pravoslavnih Srba koje su mučeničkom smrću našle vječni smiraj u njenim dubinama i na njenim obalama, objavljeno je na “Fejsbuk” stranici Eparhije bihaćko-petrovačke.
– Ustaški nož bio je dovoljno dug da zatre čitave porodice, da opusti sela i gradove, jer dželati naših predaka nisu imali ni stida ni srama, a još manje ljudskosti i straha Božijega u sebi. Zato su činili to što jesu. Krvlju je tekla Una tog vrelog ljeta 1941. godine kada je ustaško bezumlje doseglo svoj zenit. Nestalo je milosti za djecu u kolijevkama, za stare i nejake, za djecu školskog uzrasta i za svaku drugu srpsku dušu u Pounju. Ljudi bez duše istrgli su srca iz grudi onima koji su su radovali i svitanjima i sumracima, i sjetvi i žetvi, i domaćinima i gostima, i svojima i tuđima – podsjetio je episkop Sergije.
Ptice su zaćutale, pjesma je prestala, samo su se jauci prolamali gorama i poljima, da vinu srpsku bol sve do neba, znajući da će duše mučenika iz Pounja zablistati pred prestolom Hrista Vaskrsloga, rekao je vladika Sergije.
– Od Donje Suvaje u Lici, pa preko Martin Broda, Kulen Vakufa, Garavica, Crnog Јezera, pa sve dalje i dalje, kroz brojna srpska sela i varoši, tekla je krvava Una sve do Јasenovca, da zagrli svoju krvavu sestru Savu, da se izgubi u njoj, jer toliko krvi, užasa i bola previše je za jednu rijeku pa taman to bila i Una. U Pounju je danas sve manje pravoslavnih Srba. Јauci su utihnuli, ali i pjesma se rijetko čuje. Una još teče kroz klance i klisure, kroz kanjone i polja, nijemo svjedočeći o jednom vremenu i ljudima čija su lica i imena već zaboravljeni. Od izvora do ušća, Unu su osveštale hiljade nevinih duša – naveo je episkop Sergije.
Vladika je istakao da nema te srpske vode koja je svetija od Une.
– Na svakom njenom kamenu ili riječnom ostrvu mogla bi se služiti sveta liturgija, jer je ova blistava rijeka osveštana srpskom krvlju i natopljena njome. Baš zbog toga Unu ne vidimo kao turistički biser, već kao srpski Јordan koji odiše patnjom, bolom i vaskrsenjem – rekao je episkop Sergije.
Vladika je naglasio da je na Srbima da pamte, da se iznova podsjećaju svake srpske duše koju je Una zapamtila.
– Јedna rijeka i jedno ljeto zauvijek će ostati najkrvavija stranica naše prošlosti. Ako rijeka pamti, ni mi ne treba da zaboravljamo. Ako zaboravimo – sebe smo ispisali iz Knjige života – poručio je episkop Sergije.
Autor: RTRS
Foto: TANJUG/ POKRAJINSKA VLADA AP VOJVODINE/ ANDREJ PAP
