Vidovdan je nepokretni vjerski praznik koji praznuje Srpska pravoslavna crkva 28. juna i jedan od najvećih srpskih praznika.
Narod Vidovdan dovodi u vezu, s jedne strane sa knezom Lazarom i Kosovskim bojem, a s druge, u arhaičnijoj varijanti, sa svetim Vidom.
Sudar dviju vojski na Kosovu polju trebao je da se desi na dan kada će se jasno vidjeti ko je vjera, a ko nevjera. Po tom mitu, od tada se taj dan naziva Vidovdanom.
Među Srbima i svim Slovenima vjerovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji “otvara oči”.
Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju ni u vinogradu da se grožđe ne bi sasušilo, a na ovaj dan treba probati i zrelo voće.
Jedan od običaja nalaže da na ovaj praznik ustanete prije zore, pogledate ka suncu i kažete “Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!”. Smatralo se da je veoma važno ono što ćete danas vidjeti jer ćete u tim stvarima kasnije imati uspjeha.
Prema jednom narodnom vjerovanju, ako je na ovaj praznik vedro sa naznakama da će i ostati vedro, treba iznijeti napolje svu odjeću i provjetriti je kako bi se napunila dobrom energijom.
S druge stane, ukoliko je oblačno, treba prekrstiti oblake da bi kiša koja padne bila dobra za usjeve.
Prema dugom narodnom vjerovanju, ako na Vidovdan padne kiša, padaće i sedam narednih nedjelja, prenosi Žena Blic.
