David Solunski je silnim uzdržavanjem pokorio tjelesne strasti i javio se kao neki anđeo u tijelu. Pored toga što ga je krasilo uzdržavanje, bio je još i veoma smirenouman. Čitajući Sveto Pismo i žitija svetih muževa on se trudio da ih podražava, a osobito svetim stubovima.
Nastanivši se blizu Soluna, on se popeo na jedno bademovo drvo sjedeći bez ičega na njegovim granama.Tu je kao miloglasna ptica, tešio korisnim savjetima sve one koji su mu dolazili. Njegov um je bio ustremljen ka božanskoj visini, zato ga je Bog obogatio darom čudotvorstva i on je postao svetozarni stub Crkve, koji je svojim čudesima prosjvećivao sve.
Neki njegovi učenici su ga molili da siđe sa drveta i da živi u keliji koju će mu oni napraviti.
Ipak, sveti David je tri godine ostao na drvetu. Tada mu se javio anđeo Gospodnji i rekao mu da je Gospod ispunio njegove molitve i podario mu smirenoumlje i pobožnost koju je od Boga tražio. Zatim je sišao sa drveta i uselio se u keliju koju su mu napravili pod bademovim drvetom. Podnoseći svaku oskudicu, zimu i vrućinu dostigao je bestrašće, piše Stil.
