Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podsjeća nas na snagu vjere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Prepodobnomučenik Dometije je kroz svoje isposničko podvižništvo i mučeničku smrt, postao svetionik vjere i postojanosti u Hristu. Rođen u dalekoj Persiji, u vrijeme cara Konstantina, Dometije je bio neznabožac sve dok mu milost Božja nije otkrila svjetlost Hristove vjere. U srcu mladog Dometija zapalila se ljubav prema Hristu tako snažno da je napustio sve svetovno, primio sveto krštenje i zamonašio se u manastiru kod grada Nisivije.
Uskoro je Dometije, vođen čežnjom za duhovnim usavršavanjem, napustio bratstvo i povukao se u osamu kod arhimandrita Nurvela, starca koji je u tihovanju proveo šezdeset godina, odbijajući da jede bilo šta kuvano. U ovoj pustinji, posvećen postu, molitvi i bdenju, Dometije je dostigao takvo duhovno savršenstvo da je isceljivao bolesnike i pomagao svima koji su dolazili kod njega tražeći utjehu i iscjeljenje.
Međutim, sveta skromnost Dometijeva nije ostala nepoznata ni onima koji su progonili hrišćane. Kada je Julijan Odstupnik saznao za ovog Božjeg ugodnika, poslao je ljude da ga pronađu i ubiju. Pronašli su ga u njegovoj pećini, gde su ga zazidali živog zajedno sa dvojicom njegovih učenika. Tako je, u mukama, Sveti Dometije predao svoju dušu Bogu 363. godine, ulazeći u neprolazno Carstvo nebesko, piše Religija.
Danas se molimo Svetom Dometiju za njegovu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. Jer, kao što je nekada iscjeljivao bolesne svojim molitvama, tako i danas vjernici vjeruju da Sveti Dometije nastavlja da pomaže svima onima koji mu se sa vjerom obrate, noseći u srcu živi plamen vjere koju je sam tako hrabro posvjedočio.
