„Sedamnaesta ‘Zlatna vila’ biće tematski festival. Opredijelili smo se za komedije, a imamo i slogan: ‘Smijeh je ozbiljna stvar’. To dovoljno govori o karakteru Festivala i onome što čeka našu publiku“, rekao je Knjeginjić za „Kozarski vjesnik“.
Međunarodni festival pozorišta “Zlatna vila” biće održan u Prijedoru od 23. do 28. septembra. Kako teku pripreme i ko su učesnici?
– Pripreme teku odlično. Počeli smo predano da radimo još u februaru, tako da nam ostaju najsitniji detalji. U takmičarskom dijelu učestvuje Narodno pozorište Republike Srpske i Narodno pozorište iz Beograda u koprodukciji, s predstavom “Urnebesna tragedija” po tekstu Dušana Kovačevića i u režiji Jagoša Markovića, te Narodno pozorište Sombor s predstavom “Ljudi od voska” po tekstu Mate Matišića, u režiji Ivana Vanje Alača. Iz Hrvatske dolazi Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka s predstavom “Maratonci trče počasni krug” po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Olje Đorđević, iz Zenice Bosansko narodno pozorište s predstavom “Kiselina” po tekstu Asje Krsmanović, u režiji Nermina Hamzagića, a iz Crne Gore „Korifej teatar“ Kolašin s predstavom “Krst sa petokrakom” po tekstu Velizara Radonjića, u režiji Zorana Rakočevića. Šestog festivalskog dana igraće se predstava u čast nagrađenih. Tročlani žiri dodjeljuje nagrade, selektor je Zoran Baroš, a cilj Festivala je predstavljanje najkvalitetnijih pozorišnih projekata govornog područja BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, ne starijih od dvije godine.
Ko su članovi žirija?
– Žiri če biti u sastavu: glumac i režiser Zijah Sokolović, koji je već bio u žiriju na našem festivalu i ima veliko iskustvo, zatim naša proslavljena glumica iz Srbije Olga Odanović te David Alić, mladi srpski reditelj.
Kako biste ocijenili prošlu pozorišnu sezonu?
– Prethodna sezona bila je izvan naših očekivanja. Pozorište je u periodu od septembra do juna bilo zaista krcato, što nam svima ide na ponos. Čak nam dolazi publika iz Novog Grada, Dubice, Sanskog Mosta i okolnih mjesta. Uradili smo veoma kvalitetne predstave: „Kauboji“ i „Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Čekaju nas mnogi festivali u sljedećoj pozorišnoj sezoni. Ni ova sezona nije prošla bez zasluženih priznanja. Po ocjeni žirija publike, najbolja predstava Festivala pozorišta RS, koji je održan u maju u Gradišci, su “Kauboji” Pozorišta Prijedor, dok je naš glumac Darko Stojić proglašen za najboljeg mladog glumca. Čekaju nas i razna gostovanja u BiH i Srbiji, a nadamo se gostovanju i u Hrvatskoj.
Vaša najznačajnija podrška je Grad Prijedor. Ima li naše pozorište danas podršku od privrednika? Jesu li voljni pomagati pozorišnu umjetnost u Prijedoru i kulturu uopšte?
– Grad Prijedor nam pruža bezuslovnu podršku u svakom smislu, a s druge strane, mi vraćamo tako što smo kulturni ambasadori grada i nosimo njegovo ime gdje god da odemo. Privrednici i pojedine firme nam pomažu oko festivala i sponzorisanja nagrada i vrlo smo im zahvalni na tome. Svi zajedno možemo da doprinesemo kulturi u gradu.
Uskoro kreće i nova pozorišna sezona. Postoji li određeni koncept u radu teatra po kojem birate predstave na kojima ćete raditi?
– Što se tiče nove sezone, odmah krećemo sa autorskim projektom našeg glumca Marka Vukosava. U pitanju je predstava za djecu, po motivima domaćih bajki, a treća je tog tipa u prethodne tri godine. Pokušavamo da održimo dječiju scenu koliko možemo, ulažemo velike napore i kreativnost. Nakon toga ide predstava koju radimo povodom novogodišnjih praznika, a sljedeće godine ćemo da radimo komediju i dramu, vjerovatno jer još smo u pregovorima sa rediteljima oko izbora. Ako već imamo moć da biramo šta da radimo, potrudićemo se da to bude nešto aktuelno i ono što će našim građanima da podstakne kritičko razmišljanje o društvenim tranzicijama i problemima sa kojima se društvo suočava. To je uostalom i zadatak pozorišta.
Festival „Ljubica“ u Gradišci: predstava „Kauboji“ osvojila srce publike (fejsbuk Pozorišta Prijedor)
Postoji mišljenje da je pozorište elitistički vid kulture. Koliko je važno razbiti takve predrasude?
– Ne znam ko je zametnuo tu misao da je pozorište „elitističko“. Ja se s tim ne slažem. Pozorište treba da bude dostupno svakom građaninu, svakom čovjeku, bez ikakve diskriminacije, društvenog razdvajanja ili predrasuda (jedino nije dozvoljeno ljudima u alkoholisanom stanju). Ono koristi univerzalni dramski, umjetnički jezik za komunikaciju s publikom i poruka koju šaljemo treba da je jasna svim društvenim slojevima. Elitizam se danas vezuje za uticaj i novac, za odabrano društvo, a ljudi koji dolaze u našu kuću, odakle god bili, uvijek su dobrodošli i sebe su integrisali u kulturni krvotok grada.
Direktor ste, ali često i glumite u predstavama. Da li je to ljubav ili nužda?
– Da, glumim u skoro svim predstavama, jednu sam samo propustio od početka. To je isključivo ljubav prema toj vrsti umjetnosti za koju sam se školovao i, moram priznati, mali otklon od birokratskog dijela posla koji iziskuje pozicija direktora. Hvala Bogu, odlično smo organizovani, sve stižemo i planiramo unaprijed, kolege mi pomažu u radu, tako da uspijevam da balansiram između te dvije „uloge“.
Glumci su specifičan tip ljudi kada je o izboru zanimanja riječ. Kada ste shvatili da je gluma Vaša strast?
– Veoma rano sam osjetio tu privlačnost ka glumi, još u vrtiću. U osnovnoj školi i gimnaziji bio sam član dramskih sekcija i to je neki prirodni put kojim idu mnogi glumci, dok ne dođu na akademiju umjetnosti kao vrhovnu obrazovnu ustanovu, što se tiče našeg posla. Sve nakon toga je profesionalna nadogradnja znanja, duha, tijela i imam osjećaj da taj proces traje doživotno.
Koliko se glumci danas drže zajedno i podržavaju jedni druge?
– Glumci zaista podržavaju jedni druge, jer se međusobno razumijemo i suočavamo sa istim problemima. Egzistencijalni problemi i hiperprodukcija glumaca samo su neki od njih. Pošto se bavimo dušom i psihom čovjeka, lako nam je da iskoristimo svoju empatiju da pomognemo, ako je ko od nas u nevolji. I ne samo glumac glumcu, nego bilo kome, to je ljudski.
Koliko mjesto rođenja oblikuje jednog umjetnika? S obzirom da ste rođeni u Prijedoru, kako je vas oblikovao zavičaj?
– Krajina je, sama po sebi, puna neke topline, prisnosti, bar ja tako osjećam svoj rodni kraj. Ovo je grad poznat po umjetnosti i urbanosti, ne samo po pozorištu. Imamo slikare, muzičare, pisce, dakle jednu umjetničku sveukupnost. Sreća je što sam, još kao dijete, imao priliku da me jedna od tih umjetnosti dotakne, da je rano prepoznam i da je zavolim na dječiji, nevin način. Glumci se uvijek trude da imaju u sebi tu vjeru koju imaju djeca dok se igraju.
Šta želite sebi, a šta Pozorištu Prijedor u narednih desetak godina?
– U narednih deset godina želim da se, kao ustanova, popnemo na još jednu ljestvicu više, da eksperimentišemo i otvaramo oči ljudima i dalje, da oformimo u potpunosti dječiju scenu našim snagama. Mnogo je želja, sad je možda i teško da ih sve sublimišem, ali sigurno je da su sve vezane za progres i napredak kulture u našem gradu. Želim da budemo prepoznatljivi po kvalitetu u cijelom regionu i šire. Na dobrom smo putu.
