Kao ustanova socijalne zaštite, Centar za socijalni rad ima veliku obavezu ne samo da pomogne onima koji su na mnogo načina socijalno ugroženi nego i da pravilno procjenjuje i donosi odluke koje će najviše da koriste onima koji su pomoć zatražili. Problema je mnogo, naročito kada je u pitanju porodična zajednica, koju često prate nesporazumi i nesnalaženja i u kojoj je nasilje ona krajnja tačka koja sve ruši što je dotad izgrađeno. U prijedorskom Centru za socijalni rad pokrenuli su aktivnosti za osnivanje porodičnog savjetovališta i smatraju da bi to imalo dobre rezultate.
Porodični psihoterapeut i rukovodilac Službe porodično-pravne zaštite u Centru za socijalni rad Dragana Savić Pešević u timu je za mirenje i brakorazvod. Ističe da sve više građana traži pomoć.
„U našim godišnjim izvještajima o radu vidljivo je da se sve veći broj klijenata javlja Centru za socijalni rad za pomoć i podršku, po bilo kom osnovu. U posljednjih nekoliko godina taj porast je dosta izražen. Uvidjeli smo da se najčešće javljaju ljudi koji imaju problema i poteškoća u roditeljstvu, kada su u pitanju neke bračne nesuglasice, kada je u pitanju jačanje roditeljskih vještina u smislu adekvatnog vaspitnog stila, pogotovo kada su djeca u adolescentnom uzrastu. Imamo i probleme kod međugeneracijske solidarnosti, brige o ostarjelim roditeljima, članovima porodice. Imamo različite socijalne patologije poput alkoholizma, narkomanije, gdje porodice potražuju pomoć i podršku za te svoje članove“, kaže Savić Pešević.
OTVORENA KOMUNIKACIJA MNOGO TOGA RJEŠAVA
Stupanje u bračnu i porodičnu zajednicu donosi brojne izazove za koje nisu svi dovoljno spremni, pogotovo mladi ljudi koji nisu sami sa sobom, a onda i sa partnerom, sagledali i razjasnili sve što ih može dočekati.
„Imamo tu probleme i pojedinca, ali i probleme koji su vezani za dinamiku prijedorskih porodica. Dominantno je pitanje razvoda, prekida porodičnih zajednica, pitanja i problemi održavanja ličnih odnosa između roditelja i djece nakon prekida tih partnerskih zajednica. Tu su i neka patološka stanja kod roditelja u smislu da nakon razvoda braka, na neki način, otuđuju djecu od onog drugog. Kao organ starateljstva imamo potrebu da štitimo prava djeteta i brinemo o njihovom najboljem interesu. Ne možemo precizirati ko se češće javlja, mlađi ili stariji bračni parovi. Svaka porodica prolazi kroz nekoliko faza razvoja. To su faze životnog ciklusa. Svaki taj životni ciklus nosi određenu problematiku, a zadatak porodice i novih članova porodica je da se adaptiraju na novonastale okolnosti. Nekad je zasnivanje partnerske i porodične zajednice vrlo stresan period za buduće supružnike, jer tada treba da kreiraju dogovore i uspostave pravila vezana za njihovu buduću partnersku i porodičnu zajednicu. Da daju odgovore na pitanja na koji način će organizovati svoje domaćinstvo, gdje će živjeti, na koji način će postojati granica prema porodicama porijekla, na koji način će postaviti granice unutar tog partnerskog sistema – da li mogu izlaziti zajedno ili ne mogu, da li im dolaze prijatelji ili ne, ko radi u porodici i obezbjeđuje materijalna sredstva za život, da li će i koliko imati djece, na koji način će ih vaspitavati, imaju li zajednički ili odvojen novčanik. To su sve pitanja koja mladi ljudi vrlo često zanemare, ne otvaraju ta pitanja i ne uspostavljaju dogovore prije ulaska u partnersku i porodičnu zajednicu. Vremenom postoji mogućnost da imaju različita uvjerenja i stavove o tim stvarima i dolazi do konfliktnih situacija. Kod mladih ljudi u samom početku postoji problematika koja može da destabilizuje problematiku. Imamo i situaciju da je životni ciklus vrlo zahtjevan. Dobijanje prvog djeteta isto može da bude problematično, jer se tada fokus sa partnerskog prenosi na roditeljsku saradnju i ljudi se ne snalaze u tim okolnostima. Ukoliko nemaju otvorenu komunikaciju potreba, želja, mogućnosti, dolazi do toga da se ti odnosi poremete i da se partneri emocionalno udalje, što remeti njihov partnerski i porodični život“, naglašava Savić Pešević.
U Centru za socijalni rad ističu da i kod stabilnijih porodičnih zajednica neumitnim životnim ciklusima može doći do određenih problema. Savić Pešević pojašnjava da kod ljudi koji imaju više radnog staža postoji određena dinamika. Oni dugo rade, brinu o djeci, djeca su već odrasla i postoji neka stabilna situacija.
„Dolazi do toga da djeca odlaze iz porodice, na školovanje ili nekim drugim povodom. Imamo sindrom napuštenog gnijezda, gdje supružnici budu okrenuti jedno prema drugom. Ukoliko do tada nisu njegovali svoj odnos, tu može biti značajnih problema. Neki parovi se upravo u tom trenutku upoznaju. Fokus sa roditeljskog ponovo se vraća na partnerski i tu može biti problema, jer svaki partner ima potrebu da ima svoju autonomiju i privatnost, a sa druge strane i potrebu da gradi zajedništvo“, ističe ona.
RATNA ZBIVANJA OSAKATILA MENTALNO ZDRAVLJE
Mnogo faktora utiče na urušavanje mentalnog zdravlja, a ratne traume i stresovi često lome i one najjače. Mentalno zdravlje lomi i tradicija na ovim prostorima koja je iznošenje problema u svojoj porodici promovisala u tešku sramotu i na taj način doprinijela da se često porodični nesporazumi završe teškom dramom i nesrećom.
„Živimo u specifičnom kontekstu. Iza nas je rat koji je građane stavio u poziciju da njihovo mentalno zdravlje bude narušeno. To je uticalo na funkcionisanje pojedinca i porodice – ratne traume, gubici, raseljavanje, izbjeglištvo, strahovi, sve to utiče na pojedinca, a preko njega i na porodicu kao širi sistem zajedništva. Ratna zbivanja su zaista uzurpirala mentalno stanje naših građana. Sa druge strane imamo i društveno-ekonomske promjene u smislu siromaštva, imali smo i pandemiju korona virusa koja je izazvala zdravstvenu krizu, što je sve destabilizovalo neke porodice i stvorilo im neprilike u funkcionisanju. Možemo govoriti i o nekim tradicionalnim vrijednostima i normama koje mogu ograničavati otvoreni dijalog u porodici. Tradicijom i transgeneracijskim prenosom dobijali smo poruku od naših starijih da je problem u porodici privatna stvar. Sve to na neki način dovodi do tabuiziranja i nemogućnosti otvorene komunikacije unutar tradicionalnih struktura. S druge strane, unazad nekoliko godina sve više se prihvata činjenica da je mentalno zdravlje isto tako važno kao i fizičko zdravlje. To se promoviše kroz različite vrste medija, kao i realnost da problemi u porodici nisu samo privatna stvar već i problemi kompletnog društva, uže i šire zajednice. Društveni kontekst daje određene resurse i mogućnosti i ljudi su sve više osviješteni da je pomoć dobro došla“, kaže Savić Pešević.
Dragana Savić Pešević: Sve više građana traži pomoć
PORODIČNO SAVJETOVALIŠTE JE KAPITALNA INVESTICIJA
U prijedorskom Centru za socijalni rad odavno razmišljaju o otvaranju porodičnog savjetovališta, smatrajući da bi to pomoglo u rješavanju i lakših i najtežih oblika porodičnih nesporazuma.
„Već nekoliko godina naš Centar razmišlja o otvaranju porodičnog savjetovališta, jer smo kroz rad uvidjeli da je to velika potreba i da je to nešto što bi bilo adekvatan odgovor potrebama naših klijenata, kako pojedinaca, bračnih parova, tako i cjelokupnih porodica. U prethodnom periodu pokušali smo da radimo na stručnom usavršavanju radnika. Potrebu otvaranja porodičnog savjetovališta iznijeli smo lokalnoj zajednici i tu ideju integrisali smo u Strategiju razvoja. Ideja o otvaranju porodičnog savjetovališta uvrštena je i u plan kapitalnih investicija grada za naredni trogodišnji period. Trenutno radimo administrativni dio, s obzirom da Zakon o socijalnoj zaštiti tačno propisuje na koji način savjetovalište može da se otvori. Saglasnost daje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. Prethodi nam razgovor sa Gradskom upravom na koji način možemo to realizovati kada je u pitanju finansijska pomoć i zapošljavanje radnika koji bi obavljali savjetodavnu djelatnost. Smatramo da bi otvaranje savjetovališta dobro došlo za pojedince i porodice koji imaju aktuelne teške problematike, koji na neki drugi način ne mogu doći do promjene u funkcionisanju porodičnih zajednica“, rekla je Dragana Savić Pešević. Dodaje da bi dio njihovih aktivnosti bio edukativnog karaktera, gdje bi radili edukativne radionice, jačali njihove lične, roditeljske i partnerske kompetencije za nošenje sa nekim novim izazovima. Ne bi bio zanemaren ni preventivni rad.
„Bilo bi to posebno odjeljenje. Za sada imamo minimalni kapacitet sa kojim bi krenuli. Kroz razvoj usluge bilo bi potrebno da dobijemo specifičniji prostor koji bi dao više mogućnosti za rad. Ideja je da se u savjetovalištu radi individualno, da se radi bračna terapija, porodična terapija i da budu edukativni seminari preventivnog tipa. Često dođu klijenti koji nemaju neku tešku problematiku, ali ne znaju kako da se postave u odnosu na roditeljstvo i potrebe djeteta. Često pitanje je da li će dijete razmaziti ako ga često grle, ljube, maze i paze. Odgovor koji mi dajemo je da se dijete ne može razmaziti, djetetu nikada nije previše ljubavi, ali to dijete mora imati jasne granice i strukturu šta smije, a šta ne smije i koja su pravila u porodici. Dok god dijete ima granice, dok su mu postavljene zdrave granice i ima neizmjernu ljubav, uputila bih roditelje da su na pravom putu. Uložićemo sve svoje napore da savjetovalište što prije bude otvoreno. Otvaranjem savjetovališta imali bi mogućnost da pomognemo i drugim opštinama u okruženju. Bio bi to resursni regionalni centar“, ističe Dragana Savić Pešević.
NE BAVITI SESAMO POSLJEDICAMA
Psiholog Jovana Bošnjak u Centru za socijalni rad radi na poslovima starateljstva, zanemarivanja djece koja su ugrožena porodičnim prilikama, poslovima usvojenja i poslovima sa djecom koja su žrtve krivičnih djela i koja su počinitelji krivičnih djela. Ističe da bi porodično savjetovalište preduprijedilo brojne negativne posljedice.
Jovana Bošnjak: Problem zanemarivanja djece
„Pošto ja radim na poslovima gdje su djeca ugrožena nekim porodičnim prilikama i koja pokazuju promjene u ponašanju i emocijama, jer na njih sve utiče što se dešava u porodici, otvaranje savjetovališta omogućilo bi da se mi ne bavimo samo posljedicama nego da osvijestimo i pokažemo roditeljima i bračnim supružnicima šta je ispravan način komunikacije, rješavanja problema, vaspitavanja djece. Kada djeca urade nešto što ne treba, roditelji se uglavnom orijentišu na kažnjavanje, a bilo bi bolje da im govorimo i pokazujemo šta je ispravno. Naši korisnici obično se bave samo problemima i usmjeravaju se na ono što je negativno. U savjetovalištu bi ih naučili nekim ispravnim pomažućim načinima da se nose sa svojim emocijama, pogotovo odmažućim, što je jedan od razloga zbog kojeg se mogu javiti posljedice u ličnom i bračnom funkcionisanju“, kaže Bošnjak.
Veliki problem u brojnim porodičnim zajednicama je i zanemarivanje djece. U Centru su uvjereni da bi i u toj oblasti savjetovalište bilo od velike koristi. Najčešći uzroci zanemarivanja djece su neimaština, niži socioekonomski status porodice, traume iz ratnog perioda, nedostatak podrške šire društvene zajednice ili uže socijalne mreže te porodice, problem što nemaju kome da se obrate. Savjetovalište bi tim ljudima dalo priliku da imaju s kim da popričaju i dobiju objektivnu sliku svog razmišljanja i emocionalnih doživljaja. Najvažnija je motivacija, da neko želi da mijenja ponašanje, poručuje Jovana Bošnjak.
