Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Krstovdan kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi.
Praznik se vezuje za svetkovanje Bogojavljenja, praznika Krštenja Isusa Hrista, kao i za dan posvećen Svetom Јovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Јordan, a prema novom kalendaru slave se 18, 19. i 20. januar.
Krstovdan se slavi uvijek uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike.
U kalendaru SPC nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji se slavi 27. septembra, kao uspomena na pronalaženje Časnog krsta, na kojem je na Golgoti razapet Isus Hristos.
U pravoslavnim hramovima na Krstovdan se služi liturgija Svetog Јovana Zlatoustog, uz osveštanje vode, koje prati praznično bogosluženje.
Krstovdanska vodica se poslije osveštanja dijeli vjernicima i, prema običaju, radi zdravlja, čuva u kućama.
Krstovdan uoči Bogojavljenja posni je dan za pravoslavne vjernike, bez obzira na koji dan u nedjelji pada.
U nekim krajevima postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, vjeruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva.
Strogi post
Po narodnom vjerovanju, na jesenji Krstovdan bi trebalo strogo postiti – dozvoljen je samo jedan obrok, najčešće hljeb i voda. Na Krstovdan vjernici ne jedu kuvanu hranu, niti upotrebljavaju ulje i vino. Ovaj način posta naziva se još i suhojedenje, a rečenica koju prati ovaj veliki praznik glasi: “Ko se krstom krsti, na Krstovdan posti”.
Strogi post nije jedina obaveza vjernika na jesenji Krstovdan. Jednako su važne i molitve, kao i pružanje pomoći onima koji su u bilo kakvoj nevolji.
Vjeruje se, takođe, da osobe koje su rođene na jesenji Krstovdan na leđima nose sjenku Časnog krsta, zbog čega su pred Bogom posebno odgovorne za svoje postupke.
