Na današnji dan, prije 55 godina, Banjaluku je zadesio najrazorniji zemljotres ikad zabilježen na području današnje BiH, u kome je poginulo 15 i povrijeđeno 1.117 ljudi, a grad je razoren do temelja. Šta se krije iza ovih brojki i čega se sjećaju savremenici koji su preživjeli katastrofu?
Oni koji su tada živjeli u Banjaluci, 27. oktobar 1969. nikad neće zaboraviti. A sjećaju se tog dana i zemljotresa Banjalučani koji su bili daleko od zavičaja.
Tada osmogodišnja Milica, 1969. je sa roditeljima živjela u Celju u Sloveniji.
– Sjećam se da su tata i mama slušali vijesti na radiju i da su oboje plakali. Odjurili su u poštu da pošalju telegrame rođacima i prijateljima. Poručili su im da su vrata našeg doma otvorena svima, koji su zbog zemljotresa ostali bez krova nada glavom – priča Milica (63) i priznaje da joj tada, kao djetetu, nije bilo baš najjasnije šta znače ta strašna riječ zemljotres.
Njeni vršnjaci i zemljaci, koji su se tog kobnog dana zadesili u gadu na Vrbasu, dobro su zapamtili dane katastrofe.
– Bio j ponedjeljak i nismo išli u školu. Igrao sam fudbal sa ekipom iz kraja. Odjednom je zemlja zadrhtala, sve se oko nas rušilo, a mi klinci smo se, tu na poljani gdje smo se igrali, uhvatili za stabla drveća. Bilo je haotično, jezivo. Kad se malo smirilo potračao sam kući. Ispred srušene kuće su stajali tata i mama, uplakani i srećni što sam živ i zdrav – priča Viktor (65) iz banjalučkog naselja Derviši.
Mudri predsjednik opštine
“Bio j ponedjeljak i nismo išli u školu”. Kako sad to? Ponedjeljak, u oktobru je radni dan, za sve pa i za škole.
Ustvari, prvi zemljotres se u Banjaluci dogodio u nedjelju, 26. oktobra 1969. Ispostavilo se da je taj potres bio takozvani prethodni udar.
Mudri predsjednik opštine Banjaluka, Živko Babić, odlučio je da sutradan, iz predostrožnosti, ne rade ni škole, ni fabrike, što je mnogima spasilo život.
Jer, upravo u ponedjeljak, 27. oktobra 1969. grad je zadesio razorni zemljotres jačine 6 stepeni po Rihterovoj skali. Hipocentar je bio 20 kilometara ispod grada.
Nakon razorne katastrofe uslijedilo je još nekoliko manjih podrhtavanja tla.
Jeziva hladnoća
Katastrofalni zemljotres u Banjaluci desio se, naravno, prije ere klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja. Prije pola vijeka jeseni su bile hladnije nego danas. Ali, taj kobni oktobar je bio nevjerovatno hladan, čak i za tadašnje prilike.
O tome svjedoči Nebojša Kuštrinović, poznati banjalučki meteorolog, koji je 1969. bio student agronomije u Beogradu i perspektivan mladi košarkaš.
– Nisam tada bio u Banjaluci. Iz Beograda smo mi, košarkaši studenti, otputovali na turnir u Poljsku. Nisam ni stigao da se javim roditeljima, nije tada bilo telefona, kao danas. Vraćajući se za Beograd, čujem na radiju: Banjaluku razorio zemljotres! Moj trener Miomir Lilić me odmah u Subotici skine s autobusa i plati mi taksi do Banjaluke. Taksista je jurio kao sumanut, a ja sam sa zebnjom razmišljao šta ću zateći kod kuće – sjeća se Nebojša.
Kad se u sumrak približavao razorenom gradu, već kod Laktaša je vidio kako ljudi na ledini lože vatre, da se ugriju i skuvaju jelo. Bilo je, kaže, jezivo hladno.
– Kad sam stigao, i svoje sam zatekao u dvorištu uz vatru. Svi živi i zdravi! Starija sestra i brat su došli s porodicama, svi smo se okupili oko majke, kao pilići – sjeća se Nebojša.
Njegova sestra Brana došla je s bebom u naručju. Ta beba, Saša Trivić, danas je poznati banjalučki privrednik.
Učiteljica u kombinezonu
I banjalučki novinar veteran Sloodan Pešević, danas penzioner u ozbiljnim godinama, te 1969. godine je bio student. Slučaj je namjestio da se 27. oktobra zadesi u svom gradu i da baš u 9 časova iz roditeljskog doma u naselju Čaire krene u obližnju samoposlugu.
– Kad se zatreslo, potrčao sam kući i ispred zgrade zatekao isprepadanu majku i još mnogo komšija, među njima i jednu moju dragu učiteljicu, koja je u panici iz stana istrčalaonako kako se zatekla, u kombinezonu – priča Slobodan za Srpsakinfo
Kaže da je zgrada iz šezdesetih godina prošlog vijeka, u kojoj je tada živio, u zemljotresu bila oštećena, ali ne ozbiljno.
FOTO ARHIV RS-MUZEJ RS
Rekonstruisana je i ojačana, pa je i danas, tvrdi Slobodan, jedna od najsigurnijih građevina u Banjaluci.
Ali, mnogo je zgrada u Banjaluci do temelja srušeno.
Stručnjaci tvrde da je u Banjaluci je 1969. stradalo najviše kuća i zgrada koje su građene bez potpornih stubova i uz korištenje “muljike”, nekvalitetnog vrbaskog pijeska, u kome je bilo dosta blata.
Potonuo banjalučki Titanik
E sad, to što je radnička klasa gradila kuće bez stubova i u njih ugrađivala “muljiku” može i da se razumije. Ali, zašto su u zemljotresu 1969. stradali i neki simboli socijalističke obnove i izgradnje?
Jedan od simbola Banjaluke prije zemljotresa bila je i impresivna zgrada na današnjem Trgu Krajine, simboličnog imena Titanik.
Bila je to duga zgrada od četiri sprata sa 47 komfornih stanova i 10 modernih lokala u prizemlju, u kojima su bile smještene „najmodernije prodavnice u gradu’’. Protezala se od hotela Palas do početka Gospodske ulice.
FOTO: ARHIV RS-MUZEJ RS
Do 1950. su u Banjaluci na toj lokciji bile stare kuće iz turskog doba. One su srušene radi izgradnje tada impozantne zgrade Titanik, koja je, poput čuvenog broda, doživjela tragičnu sudbinu.
U zemljotresu 1969. Titanik je srušen, a u zgradi su poginule majka i ćerka. Snimci, koji svjedoče kako se ta zgrada ruši kao kula od karata, obišli su svijet.
Za razliku od zlosretnog socijalističkog Titanika, zgrade iz starih vremena, poput Arhiva, koji su, kao kasarnu izgradle austrougarske vlasti, te Banskog dvora, Banske uprave, ili današnjeg sjedišta Grada Banjaluka i Narodnog pozorišta, preživjele su zemljotres.
Unesrećene spsavalo 15.000 vojnika JNA
E sad, bilo bi ružno, a i netačno, “hejtati” sve tekovine socijalizma, kad je u pitanju zemljotres u Banjaluci.
Prvo, posljedice katastrofe bi bile, zasigurno, mnogo teže, da unesrećene nisu spasavali vojnici JNA, i drugo, solidarnost cijele Jugoslavije, a i ljudi iz bijelog svijeta, koji su poštovali tadašnju SFRJ, u rekordnom roku je obnovila Banjaluku.
U vrijeme zemljotresa u Banjaluci je u tri kasarne bilo stacionirano oko 15.000 vojnika i oficira JNA i svi su bili angažovani na spasavanju. Narednih dana pridružili su im se policajci i aktivisti Crvenog krsta, te novinari.
Novinari su imale itekako bitnu ulogu u cijeloj operaciji, jer u ta stara vremena, mediji su još uvijek držali do društvene odgovornosti.
Zahvaljujući Radio Banjaluci unesrećeni su tih dana pronalazili nestale, saznavali gdje se dijeli pomoć i kome se za šta mogu obratiti, a program je emitovan i preko razglasa postavljenog na ulici.
Novi grad nakon katastrofe
Istoričari i hroničari su saglasni da, u viševjekovnoj istoriji Banjaluke, nijedan događaj nije tolio uticao na život grada kao zemljotres 1969.
Bila je to katastrofa i tragedija, ali nakon razaranja je rođena Banjaluka, kakvu danas poznajemo.
Prije zemljotresa Banjaluka nije imala glavni gradski trg. Na mjestu današnjeg Trga Krajine do 1969. je bila, kako smo već naveli, velika stambeno poslovna zgrada koju su Banjalučani prozvali Titanik.
Nakon rasčišćavanja, tu je nikao gradski trg, koji se prije rata, u skladu sa tadašnjom socijalističkom ikonografijom, zvao Trg Edvarda Kardelja, koji je dobio ime po slovenačkom ideologu socijalističkog samoupravljanja.
Trg je promijenio ime, ali je ostao trg.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Na Trgu Edvarda Kardelja, današnjem Trgu Krajine, nekoliko godina nakon zemljotresa, podignuta je robna kuća, Boska. Neobično ime Boska je “skraćenica” od Bosanska Krajina. U Boski je otvorena prva banjalučka poslastičarnica evropskog tipa i prva picerija u gradu.
Jedna od tekovina postzemljotresne obnove Banjaluke je i naselje Borik.
Zgrade su u ovom naselju su sagrađene upravo zato da se smjeste Banjalučani, koji su u potresu ostali bez domova.
Borik od osnivanja ima široku i po evropskim standardima građenu glavnu ulicu, sa odvojenom biciklističkom stazom i trotoarom. Projekat za tu ulicu Banjaluci je poklonila Vlada Švedske.
U Boriku se nalaze najviše zgrade u Banjaluci, lamele u Kordunaškoj, od kojih ona najviša ima 17 spratova.
Zgradu Gimnazije poklonili su nakon zemljotresa Banjaluci građani Sarajeva. Banjaluka je dobila na poklon i druge škole. Gradnju osnovne škole Georgi Stojkov Rakovski, koju Banjalučani zovu Bugarska škola, finansirala je Bugarska, dok je škola Holandija u Slatini kod Laktaša bila poklon Holanđana.
Da li je Banjaluka sigurna
Dakle u Boriku, pa i u onoj lameli u Kordunaškoj, koja ima 17 spratova i najviša je zgrada u Banjaluci, i danas žive mnogi Banjalučani koji pamte zemljotres iz 1969.
Znamo da, s vremena na vrijeme i danas, u Banjaluci zemlja zardrhti.
I kako se u takvim situacijama osjećaju stanari na 17. spratu, kad se njihova zgrada zaljulja? Oni tvrde da se ne boje potresa, jer su baš zgrade građene sedamdesetih godina prošlog vijeka, kad su statički standardi bili najrigorozniji, ustvari, najsigurnije.
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
A da li su, što se opasnosti od zemljotresa tiče, sigurni stanari u novogradnji? Svašta se posljednjih decenija pričalo o novim graditeljima i njihovim rastegljivim standardima gradnje.
Sagovornici Srpskainfo iz građevinske branše tvrde da Banjalučani nemaju razloga za brigu.
– Da se ne lažemo, ima u našoj branši svakakvih. Znam da su mnogi u stanju da izaraju kupce stanova, kad je u pitanju rok izgradnje ili kvalitet pločica u kupatilu, ali ne vjerujem da se iko usuđuje da se poigrava sa standardima po pitanju statike – kaže za Srspakinfo jedna suvlasnica građevinskog preduzeća, po struci inženjerka arhitekture.
