Preminuo je Neđo Gojić, poznat kao Neđo Debeli iz Prijedora, ili vlasnik čuvene kafane “Kod Neđe Debelog”, koja važi za prijedorski “hram prasetine”
-->
Ova informacija potvrđena je na Fejsbuk stranici “Kod Neđe Debelog”, čiju objavu prenosimo bez korekcija:
Čovjek kakav se više neće roditi.
Ljudska i moralna gromada u svakom smislu.
Bio je oličenje zemlje u kojoj je rođen – beskrajno darežljive kada se u nju uroni s dušom i rukama koje nisu izgubile vjeru.
Kroz vijekove su Krajina i Potkozarje nosili ožiljke istorije, ali i ponos što su na svom tlu gajili ljude čija je snaga ležala u dubini pogleda i snazi riječi.
Bio si upravo takav čovjek – humanista i živa legenda, koja je koračala zemljom s ljudstvom u sebi koje nisu mogle nositi ni Kozara i Grmeč skupa.
Tvoje dobroćudno lice sa isijavajućom nevinošću i dobrotom, postalo je ikona neumoljivog otpora vremena.
Pamtićemo te po poštenju i ćopićevskom humoru koji nije trpio laž, a bogami ni prečicu.
“Jedan je život” govorio si nam svima, “jer kada stignemo na drugu stranu, biće jasno da smo išli putem čestitih.”
Upravo tim riječima, gvozdenom i neupitnom logikom poštenja, učio si nas svojim primjerom da činimo isto. U tvojoj nutrini čučala je meka duša iskonske dobrote, koju su mnogi imali priliku da vide i dožive.
Za sve nas, bio si poput tvrdoglavog gigantskog hrasta koji odbija da padne pred naletima vjetra.
I kada bi životni vjetrovi šibali najjače, ti bi stao, raširio svoje grube volarske ruke kao zaštitni znak zemlje i naroda kojem pripadaš i činilo se kao da čitava Krajina stoji iza tebe i s tobom.
Tvoja smrt nije, poput drugih, samo trenutak u vremenu.
To možeš i na onom svijetu da budeš siguran.
Kao da je sama Krajina zastala da udahne tiše i da u suzama ispuni tišinu koja je ostala.
Polja i kuće, svaka brazda i staza tvog rodnog Volara, koje si za ovozemaljskog života dodirnuo, još jednom će oživjeti pod težinom sjećanja na tebe koji nisi bio samo čovjek – bio si zavještanje, bio si i ostaćeš most koji spaja prošlost sa budućnošću.
Krajina će plakati za svojim Neđom, ali i stajati ponosno, jer u dubini svakog srca ostaje pečat tvoje dobrote, kao istinaki svjetionik za one koji dolaze. Jer i kamen kada se smrvi, uspomena na našeg Neđu ostaće svjetlija od svakog zaborava.
