Djelovanje američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija odavno je prešlo okvire uobičajenog diplomatskog ponašanja i ušlo u sferu političkog aktivizma. Marfi se ne ponaša kao neutralni predstavnik strane države, već više kao opozicioni lider, što je nečuveno za jednog ambasadora u suverenoj zemlji.
Kolumnu analitičara Željka Avramovića za portal banjaluka.net prenosimo u cijelosti:
Za Marfija bi se prije moglo reći da je neformalni predsjednik SDA, nego ambasador SAD. Njegov stav prema liderima i političkim procesima u Bosni i Hercegovini otkriva duboko ukorijenjenu percepciju da je BiH njegovo vlasništvo, dok su ljudi koji u njima žive – podanici.
Takav pristup nije samo diplomatski propust, već odraz stavova koji su svojstveni isključivo američkom predstavniku u BiH. On govori o elementarnom nepoštovanju države koja ga je ugostila. Marfi se u BiH oglašava na svaku temu, bez obzira na to da li je riječ o unutrašnjim političkim procesima ili o pitanjima od suštinskog značaja za narod i lidere Republike Srpske.
Umjesto da bude uzdržan i poštuje suverenitet zemlje domaćina, Marfi svojim istupima svjesno potkopava povjerenje u institucije i lokalne lidere. On je svjesno ili nesvjesno podijelio BiH. Kada kažnjavate Dalmaciju, kožnjavate cijelu Hrvatsku, ili kada kažnjavate Vojvodinu, nanosite štetu cijeloj Srbiji.
Marfi ima stav da kada kažnjavate Republiku Srpsku, jačate BiH. Njegove crne prognoze budućnosti BiH u EU su plod njegove potrebe da ova zemlja ostane potčinjena i ponižena.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, nije samo lider, već i simbol domaćinstva i suvereniteta u svom dijelu BiH. Marfi, nažalost, uporno zanemaruje tu činjenicu i djeluje kao njegov politički oponent, a ne kao i njegov gost. Ovakvo ponašanje Marfija ukazuje na širi problem u američkoj diplomatiji, koja se još uvijek oslanja na stare modele pristupa, kao da se svijet nije promijenio.
Marfi je, zapravo, fosil jedne epohe koja je kolabirala još početkom 21. vijeka – ere kada su američke administracije vjerovale da mogu silom nametnuti svoju verziju liberalnog društva širom svijeta. Ta epoha, u kojoj su najavljivali “kraj istorije” i trijumf globalizovanog liberalizma, odavno je propala. Danas, umjesto toga, svijetom dominiraju suverenizam i realpolitika – principi koji su Zapad nekada činili uzorom snage i poštovanja.
Marfi i njemu slični previdjeli su ovaj novi poredak. Njihovi pokušaji da diktiraju političke smjernice i nameću agendu sve više nailaze na otpor i u samoj BiH, jer se lideri poput Milorada Dodika, a sve češće i drugi, opiru takvom pristupu i insistiraju na pravu svog naroda na samostalno odlučivanje. Slično, politika američkog izabranog predsjednika Donalda Trampa pokazala je kako se suverenizam i ekonomski realizam vraćaju u prvi plan.
Tramp je shvatio ono što Marfi i njegova odlazeća generacija ne mogu – da je vrijeme diktata prošlo i da se ljudi sve više okreću liderima koji poštuju nacionalne interese i demokratsku volju naroda.
Sve što je u BiH pokazalo funkcionalnost, plod je dogovora predstavnika tri naroda, sve što se željelo nametnuti, bilo je i jeste jabuka razdora.
Marfi ostaje zalutali akter u političkim scenama BiH i SAD. Dok svijet hrli ka povratku suverenih prava i realnoj politici, on se i dalje drži davno zastarjelih ideala. Njegova riječ odjekuje kao eho prošlosti koja se više ne vraća, dok odzvanjaju ideje koje simbolizuju novu stvarnost – realnost u kojoj narodi biraju kontrolu nad svojim životima, ekonomijama i nacionalnim interesima, a ne podležu eksperimentima birokrata poput Marfija.
Ovo novo doba traži drugačije vođstvo, vođstvo koje ne prihvata podređenost i diktat, već zahtijeva poštovanje i suverenitet. Majkl Marfi je ostao vjeran prošlosti, ali svijet je odavno krenuo dalje.
