Starost može da bude teško otrežnjenje pogotovo ako tokom mladosti ne razmišljamo šta ćemo da radimo jednog dana u penziji sa znatno manjim prihodima, pogotovo u tuđini, daleko od svojih i bez prijatelja.
Takvu sudbinu je doživio, Milovan, koji je nakon udaraca života u penziji spao na život u podzemnoj garaži.
Kada se uputio iz rodnog Kovina prije 48 godina za Francusku, Milovan Marković (74) nije ni slutio da će pored poštenog, mukotrpnog rada, penzionerski život provoditi na rubu egzistencije, daleko od svojih, u jednoj od podzemnih garaža u Parizu, bolestan, bez struje i vode. I tako 15 godina, sve do maja 2021. godine. Njegova priča ponovo je postala viralna na društvenim mrežama kao opomena na sve ono što može da nam se desi, čak i ako tako ne izgleda.
Zaslugom dobrih ljudi okupljenih oko udruženja “Svi Srbi u Parizu”, deka Milovan je ponovo našao svoj dom. Ali, put do stana sa prozorima, strujom, vodom, dostojan života jednog čovjeka, vodio je kroz pakao i ponor životnih neminovnosti. Naime, kada je kao majstor za renoviranje i unutrašnje radove, posebno elektriku i molerske poslove iznajmio 1982. godine garažni prostor za potrebe alata, nije ni slutio da će ta mračna prostorija postati njegov dom.
Nažalost, kako to obično biva kada se radi preko, kao većina Balkanaca, i on je radio “na crno“, zbog čega je morao da nastavi da radi, čak i kada je otišao u penziju. Međutim, umjesto da uživa u zasluženom odmoru, Milovan je morao da nastavi sa radom.
Da nesreća ne ide sama, pokazalo se nedugo potom, kada ga je pogodio izliv krvi u mozak, koji je jedva preživio i koji ga je nažalost, posle izlaska iz bolnice, košta svega što je imao i stekao. Još gore mu je palo to što je zbog komplikovanog zdravstvenog stanja izgubio stan i automobil.
Imao samo 200 evra mjesečno za život
Primanja od 200 evra, koliko mu iznosi penzija, nisu mogla da pokriju troškove hrane i zakupa garaže. Tačnije, kako je sam priznao, za toliku hranu, ništa sem hrane nije mogao da priušti sebi. Ipak, za svoj problem nikome nije govorio, krio je muku koja ga je snašla koliko je mogao.
Konačna drama započela je krajem aprila ove godine, kada je vlasnik garaže okačio obavještenje da će garaža biti ispražnjena, a brava na njoj potom i zamijenjena. Tada je odlučio da zatraži pomoć, u nadi da će neko imati sluha za njega.
Zaslugom prijatelja Miše, došao je do Saše Pešiča, predstavnika udruženja “Svi Srbi u Parizu”, koji je snimio video prilog o njegovom teškom životu i nevolji koja ga je snašla sa 74 godine.
– U Francusku sam došao u jesen 1975. godine. Radio sam elektriku, farbao sam, brusio… Struju su mi isključili i vodu, sad su pustili struju zbog novinara, inače je nije bilo. Ne znam šta da vam kažem, mnogo je loše. – rekao je on, dodajući da se nada da će francuske institucije imati razumijevanja za njega.
Poslije nekoliko trenutaka priče sa Pešićem , započeo je da plače, te je svoju tužnu životnu priču počeo da priča grcajući, plačnim glasom.
Srbi se udružili i pomogli mu
– Znate šta… Ja sam mislio u Srbiju... Da imam za mlijeko… Šta me pitaš.. Nisam se nikome obratio za pomoć, ovih dana mnogo se trči, kako drugi prolaze, ne znam. Nisam tražio od nikoga pomoć… Jesam oslabio, pao sam 40 puta… Ja se nisam nadao ovome. – rekao je on jecajući kroz suze.
Ljudi dobre volje, nakon gledanja priloga o deka Milovanu, nisu htjeli da puste da jedan pošten i radan starac, nema svoj krov nad glavom. Zaslugom organizacije “Svi Srbi u Parizu” i ljudi sa naših prostora, on je u maju mjesecu 2021. dobio svoj stan od opštine Pariz. Naime, naša državljanka po imenu Danica, koja živi i radi u Parizu, pomogla je oko administrativnih i socijalnih problema.
Poslije puno peripetija, Milovan danas ima sve što je potrebno za dostojan život, dokumenta, topao i svijetao dom, obroke, garderobu, sve ono što bi imao da su životne okolnosti bile drugačije.
Prilikom posjete Saše Pešića, u novom domu, deka Milovan je između ostalog rekao kako samo sloga Srbina spasava, te i da osjeća veliku zahvalnost prema svima onima koji su mu se našli u životnoj muci,
Primjer koji su dali Danica, Saša, ali i svi oni koji su čuvši Milovanovu priču zaslugom organizaciji Srba u Parizu te 2021. godine, pokazao nam je da naš narod i dalje nije postao slijep i gluv na životnu nepravdu, i da još uvijek nije imun na sve ono sivilo koje nas ponekada okružuje.
