Dan pred Badnji dan, 5. januara, srpska tradicija nalaže da se spremi pečenica za Božić, ali i obave druge pripreme za najradosniji hrišćanski praznik, koji se slavi 7. januara.
Na Tucindan se kolje prase, čije meso će se naći na božićnoj trpezi.
Ovaj ritual potiče iz predhrišćanskog doba u ovim krajevima i predstavljao je prinošenje žrtve paganskim božanstvima.
Pravoslavna crkva ga je kasnije prihvatila i hristijanizovala, kako bi narod nakon Božićnog posta mogao da uživa u jačoj i mrsnoj hrani, koja mu je neophodna u zimskom periodu.
Tucindan je prema predanju dobio ovo ime jer se nekada pečenica prije klanja tukla ušicom sjekire preko grudve soli u platnenoj vrećici stavljenoj na čelo životinje.
U nekim krajevima Božićna pečenica se pravi od jagnjeta ili mlade ovce.
Meso se peče sutradan i na Badnje veče unosi u kuću.
Na ovaj dan domaćinstva spremaju kuću za veliki praznik.
Tada se i nabavljaju orasi, smokve, suve šljive, bombone i novčići koji će se prosuti za Badnje veče, piše Informer.
Na Tucindan se djeca ne smiju tući, jer će im se onda, prema narodnom vjerovanju, javiti čirevi.
