Ljuban Vila, nosilac Ordena „Miloš Obilić“ – REPUBLIKA SRPSKA JE GARANCIJA NAŠEG OPSTANKA
Ljuban Vila iz Gornjeg Jelovca u onoj je generaciji mladosti kojoj su istorijski tokovi i velike globalne igre, umjesto momkovanja i druženja po igrankama i diskotekama, donijeli rat i krvava stradanja. U novom okruženju, sa novim zadacima i velikim teretom koji je morao da nosi, snašao se junački i hrabro. Za iskazanu vještinu i hrabrost 1994. godine predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom „Miloša Obilića“. Kada je imao 19 godina, Ljuban je upućen na odsluženje vojnog roka u Beograd, u Gardijsku motorizovanu brigadu. U raspadu tadašnje zajedničke države 1991. godine, njegova gardijska jedinica upućena je u Vukovar. Bile su to teške borbe i velika iskušenja za mlade vojnike JNA, a vrijeme poslije toga donijelo je još dramatičnije događaje. Počeo je krvavi bratoubilački rat u BiH i Vila se, kao dvadesetogodišnjak, pridružio 6. motorizovanom batalјonu 43. prijedorske motorizovane brigade. Formiran je interventni vod na čije čelo je postavlјen Ljuban Vila.
„Bilo je to vrijeme kada se na ovim prostorima stvarala nova istorija. Rađala se i nova borba za opstanak srpskog naroda na vjekovnim ognjištima. Sve su to započeli i nosili hrabri srpski borci i junaci, a među njima i interventni vod čiji sam bio komandir. Bili smo mladi, ali smo dobro znali zašta se borimo i koliki je istorijski ulog i značaj te borbe za srpski narod i stvaranja onoga što danas imamo, a to je Republika Srpska i sloboda u njoj“, kaže Vila.
Prvi borbeni zadatak on i njegov interventni vod imali su na gradačačkom ratištu.
„U ratu se kod čovjeka probudi poseban osjećaj snalažlјivosti i borbe za opstanak. Meni je dosta pomoglo i iskustvo iz Zapadne Slavonije, pa smo kao jedinica imali dosta uspjeha u borbenim dejstvima kod Gradačca“, prisjeća se Vila vremena kada je kao mladić, umjesto u provodima, život živio u rovovima, okružen puščanom i topovskom palјbom.
Po riječima Vile, interventni vod su činili mladi borci koji su bili motivisani, snalažlјivi, hrabri i sposobni za svaku vrstu borbe. To im je omogućilo da imaju minimalan broj žrtava. Imali su trojicu poginulih za sve vrijeme rata, dvojicu na gradačačkom ratištu i jednog u Orašju. U kakvim su sve borbama učestvovali, govori podatak da je preko 90 odsto pripadnika Jedinice ranjeno i dobili su status ratnih vojnih invalida. Teško ranjen bio je i komandir voda Ljuban Vila. Na Suvoj međi bihaćkog ratišta, na Orlovom gnijezdu, predvodeći juriš svoje jedinice, bestrzajni top pogodio ga je u rame. Saborci su ga evakuisali i spasili.
„Bilo je to vrijeme kada niko od nas u Jedinici nije razmišlјao kada i gdje može poginuti. Sve zadatke izvršavali smo maksimalno odgovorno i uz dobru pripremu. Kroz Jedinicu je prošlo 140 boraca. Imali smo 143 borbe. Uvijek smo bili jedinstveni i znali smo da u svakom trenutku možemo da se oslonimo jedni na druge. Znali smo da niko nikoga neće ostaviti bez pomoći u teškim trenucima i to je bilo neprocjenjivo bogatstvo. Tako su i mene moji saborci sačuvali kad sam bio teško ranjen“, kaže Vila.
Pitali smo našeg sagovornika da li je kao mlad vojnik bio svjestan da je u ratu u kojem je bio, istorija bila i na njegovim leđima.
“Da, bio sam svjestan. U mladosti sam slušao kako je moj kraj u 2. svjetskom ratu postradao i imao sam saznanja šta su fašisti zajedno sa ustašama i ostalima, uradili srpskom narodu. Ja sam se priklјučio svjesno u tu borbu da bi napravili Republiku Srpsku i da bi imali garanciju našeg opstanka na ovim prostorima. Republika Srpska znači mi mnogo, znači mi da smo nešto uspjeli, znači mi da imamo garant opstanka na ovim prostorima, da imamo slobodu. Sve to treba da čuvamo, da budemo više jedinstveni, da se ne dijelimo, ne optužujemo i proganjamo jedni druge, da razumijemo jedni druge, da se saberemo oko zajedničkih cilјeva da bi do njih lakše došli. Bili smo jedinstveni kada smo krv prolijevali za ideale i slobodu, tužno je što se u miru uvijek podijelimo i tučemo između sebe. U miru smo često sami sebi najveći neprijatelјi i to nije dobro”, naglašava Vila.
Pitali smo našeg sagovornika šta misli da li bi demobilisani borci u Republici Srpskoj imaju status kakav zaslužuju.
“Uvijek može više i treba više, jer borci su ti koji su stvorili Republiku Srpsku. Oni su ti koji su i napravili institucije Republike Srpske. I oni su ti koji moraju i danas da čuvaju te institucije i da je brane. To je jedina svetinja koju mi danas imamo, naša Republika Srpska i naše institucije, zato su naši borci prolili krv i prema tome to moramo da čuvamo, moramo da prenosimo na buduća pokolјenja i moraju i oni da znaju ko smo mi i šta smo”, kategoričan je Vila. Dodaje da nije dobro što su se i demobilisani borci podijelili, poručujući da bi bilo mnogo bolјe kada bi se klјučne odluke donosile jedinstveno kao što je to bilo u Otadžbinskom ratu.
Zlatko Brdar, bivši komandant Sedmog odreda Specijalne policije Republike Srpske, i danas se sjeća herojskih dana ovog odreda. Od 1992. do 1993. godine, obavlјao je dužnost pomoćnika komandanta Specijalne brigade policije MUP-a RS. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova mu je, kako kaže, rekao: „Zlaja, idi u Prijedor i formiraj odred Specijalne brigade policije.“ Brdar je došao u Prijedor, okupio lјude, jer se moralo brzo reagovati.
„Morali smo imati specijalni mehanizovani vod, odjelјenje minobacača, sanitetsko obezbjeđenje i logistiku. Raspisao sam konkurs za prijem u jedinicu. To nije radio niko prije mene. Kandidati su morali proći provjeru kroz kazneno-operativne evidencije, da se vidi da nisu imali prije neki krivični postupak koji je vođen protiv njih. Morali su biti i fizički izuzetno spremni. Hrabri. Morali su znati odgovoriti svim izazovima i nedaćama“, prisjeća se Brdar.
Kaže da je neopisivo ponosan na sve lјude koji su činili Sedmi odred. Ističe da su to bili pravi heroji. Neustrašivi borci.
„Narod nas je svugdje dočekao aplauzom. Vjerovali su u nas. Napravio sam zastavu Sedmog odreda. Prošla je s nama kroz sva tadašnja ratišta u zoni odgovornosti svih korpusa VRS. Borci Sedmog odreda bili su prave patriote, ostavili su svoje porodice i ognjišta, pošli da se bore za srpski narod, za Republiku Srpsku i slobodu. A meni su uvijek najvažniji bili životi. Čini mi se da tada nismo uopšte bili svjesni da možemo i poginuti. Toliko smo želјeli odbraniti Republiku Srpsku i naš narod. Ipak, najteži trenuci su bili kad izgubimo nekog, i kako to saopštiti porodici“, emotivno priča Brdar.
Sedmi odred Specijalne brigade policije imao je oko 400 pripadnika. Specijalna brigada MUP-a RS, u čijem je sastavu bio i Sedmi odred, odlikovana je ordenima Nemanjića i Nјegoša i Medalјom Petra Mrkonjića. Komandant Odreda Zlatko Brdar odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvijezde Drugog reda za rukovođenje i komandovanje u borbenim jedinicama, dok je Milorad Pavlica odlikovan Medalјom Milana Tepića. U temelјe Republike Srpske živote je ugradilo sedam pripadnika Sedmog odreda. Zlatko Brdar i danas poručuje da ne postoji ništa što može osporiti 9. januar i Republiku Srpsku. Ističe da se moraju njegovati sjećanja na najhrabrije sinove Srpske i čuvati tekovine na herojsku borbu.
„Republika Srpska nikad ne smije biti upitna. Nikad. Nismo tad dali našu otadžbinu i nećemo je nikad dati“, poručuje bivši komandant Zlatko Brdar.
Brdar je organizovao i predvodio prvi ešalon Boračke organizacije SBP MUP-a RS povodom Dana Republike, a poručuje da će i ubuduće učestvovati u obilјežavanju 9. januara.
