U Prijedoru je danas održana komemoracija u pomen na preminulog Vladimira Krčkovskog, publiciste, novinara, književnika, pjesnika, urednika, recenzenta i prevodioca iz ovog grada.
Predsjednik Udruženja za očuvanje tradicije Željko Šormaz rekao je da nikome kao Vladimiru nije pristajala titula predsjednika, jer ju je nosio gotovo cijeloga života – kao srednjoškolac bio je predsjednik Kluba mladih pisaca “Petar Kočić” u prijedorskoj Gimnaziji, a otišao je kao predsjednik skupštine Udruženja za očuvanje tradicije, čiji je jedan od osnivača i idejnih tvoraca.
“Inicirao je i organizovao `Skup mladih pisaca BiH 1964`, što je početak održavanja Književnih susreta na Kozari uz koje Vladimir ostaje vezan punih 60 godina. Na samom početku kao predsjednik inicijativnog, a godinama poslije i organizacionog odbora, preko članstva u žiriju, do čovjeka koji je napisao knjigu o prvim Susretima”, rekao je Šormaz na komemoraciji.
On je podsjetio da je u nekoliko mandata Vladimir bio predsjednik “Radničkog”, kasnije, Srpskog kulturno-umjetničkog društva /SKUD/ “Dr Mladen Stojanović”.
“Vladimir je organizovao nekoliko značajnih poslova koji će promijeniti tok i život SKUD-a `Mladen Stojanović`. Zajedno sa jednim brojem prijedorskih intelektualaca i kulturnih radnika, napisao je knjigu povodom vijeka horskog pjevanja i 40 godina rada ovog društva, isposlovao da Društvo dobije na trajno korištenje `Čvrkinu kuću` i uveo ga u svjetsku folklornu organizaciju /CIOFF/, zahvaljujući kojoj su ostvarena najbolja i najkvalitetnija gostovanja”, istakao je Šormaz.
Sekretar prijedorskog Crvenog krsta Zoran Veselinović rekao je da se u polje humanosti Vladimir uključio kao veoma mlada osoba, a u redove Crvenog krsta Republike Srpske od kada je osnovan, odnosno više od 30 godina.
“O vrhunskoj profesionalnosti, kada je informisanost i uređivački posao u pitanju, neću ni da govorim više od činjenice da je u Crvenom krstu Republike Srpske dugi niz godina uređivao list `Humanost`. U nekoliko mandata je biran za člana odbora Crvenog krsta Prijedor, a u posljednja tri mandata biran je za jednog od dva potpredsjednika Crvenog krsta u Prijedoru”, rekao je Veselinović.
Božo Grbić govorio je u ime Rudnika željezne rude /RŽR/ “LJubija” i “Arselor Mitala Prijedor”, u kojima je Krčkovski proveo radni vijek, radeći na poslovima prevođenja, informisanja, izdavaštva, grafike i štampanja.
“Pod Vladinom palicom zapošljava se, stasava i uči veliki broj mladih ljudi koji su i kasnije ostavili pečata u novinarstvu, kulturi, i šire od toga. Rad ove službe bio je toliko sveobuhvatan i efikasan da je kasnije predstavljao najveći i najznačajniji dio građe za brojne knjige i monografije koje su pisali i sam Vladimir i drugi autori”, rekao je Grbić.
On je podsjetio da je Krčkovski, kada je 1972. godine počeo raditi u rudniku, bio i na čelu opštinske omladinske organizacije i da je svojom angažovanošću vezao rudnik i kulturu kao mecenu i stvaraoca i da je ta veza opstala do danas.
“Pečat koji je kulturnom životu LJubije i Prijedora dao rudnik dao je naš Vladimir. Od Doma kulture u LJubiji i njegovih u to vrijeme izuzetnih programa, međuopštinskih i međurepubličkih sletova, omladinskih radnih akcija, djelovanja kulturno-prosvjetne zajednice do svakako najznačajnije manifestacije u gradu, Književnih susreta na Kozari, čije laureate rudnik i danas nagrađuje”, istakao je Grbić.
Stihove pjesme Vladimira Krčkovskog “Godišnja doba” i njegov prevod Jesenjinove pjesme “Zdravo da si, Rusijo moja rođena” na komemoraciji je govorila glumica Pozorišta Prijedor i član Udruženja za očuvanje tradicije Zorica Jojić.
Profesor istorije i latinskog jezika Dejan Karlica iz Udruženja za očuvanje tradicije rekao je da je Vladimira Krčkovskog upoznao kao gimnazijalac.
“Govorio je pomalo fragmentarno, smušeno, ali njegove riječi, čiji značaj nismo mogli uvijek razaznati, dobijale su na vrijednosti i spoznaji vremenom, novim iskustvima i iskušenjima, odzvanjale u našim ušima kao naknadna pamet koja nam je nedostajala u nekom momentu i dobijale puni i viši smisao”, istakao je Karlica.
Krčkovski je rođen 1947. godine u Prijedoru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je ruski jezik i književnost 1972. godine, a nakon toga ruski jezik usavršavao je na Univerzitetu Hercen u Sankt Peterburgu.
Autor i koautor je više knjiga i monografija, među kojima “U službi čovjeka”, “Sto godina RŽR `LJubija` Prijedor”, “50 godina Aero-kluba Prijedor”, “100 godina osnovne škole u Lamovitoj”, “90 godina sindikalne organizacije RŽR `LJubija` Prijedor”, “Proljeće će doći”, “S Jesenjinom u srcu” i “U srcu Kozara”.
Prvi je preveo na srpski jezik roman “Generalisimus Suvorov”, a priredio je i preveo knjigu Jesenjinovih pjesama “Dajte mi otadžbinu moju”.
Bio je saradnik i urednik listova “Naši dani”, “LJubijski rudar”, “Informacije”, “Kozarski vjesnik”, “Nova krila”, “Humanost” i “Tradicija”. Uređivao je emisiju o Crvenom krstu na Radio Prijedoru i emisiju o nacionalnim manjinama na Radiju Republike Srpske.
Umro je 8. januara u Prijedoru. Iza njega su ostali supruga Darinka, sin Boris i kćerka Irena s porodicom. Sahranjen je danas na groblju u Trnopolju kod Prijedora.
