Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra tri praznika, slavu Svetog Vasilija Velikog, Obrezanje Gospodnje i narodni praznik Mali Božić.
To je i prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru SPC označen je crvenim slovom i kao mrsan dan.
Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vjernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obilježava 1. januara po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku novu godinu – Vasilica.
Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju, a školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car otpadnik (Julijan Apostata).
Sveti Vasilije je kršten u rijeci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina.
Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i vjerske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernima i svojom žaokom bode jeretike.
U mnogim krajevima je ostao običaj da se 14. januara ponove mnogi običaji karakteristčni za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.
U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mjestima pale vatre na raskršćima, a kao što se za Božić mijesi pogača česnica, za Mali Božić se mijesi poseban obredni hljeb “vasilica”.
Takođe, vjerovanje je da na ovaj dan u kuću treba unijeti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cijele godine imali napretka, a mnogi Srbi vjeruju da na ovaj dan treba izbjegavati svađe.
U nekim krajevima postoji vjerovanje da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.
Po narodnim vjerovanjima, Srpsku novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge djevojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.
Poslije novogodišnjeg ručka, običaj je bio da se pokupe kosti od pečenja, odnesu i stave na mravinjak, kako bi se, po vjerovanju, stoka množila ko mravi.
Takođe, postojalo je i vjerovanje da će duša onoga ko umre između Božića i Malog Božića otići u raj, prenosi Telegraf.
