Primarijus dr Azra Pašalić, specijalista pedijatrije i porodične medicine, obilјežila je izuzetan jubilej, 50 godina rada. Liječeći najmlađe pacijente, pomogla je zdravo odrastanje mnogih generacija. I danas liječi djecu i unučad svojih prvih pacijenata. Poručuje da dokle god je pacijenti budu tražili, ona će biti tu za njih.
Već od najranijih dana, doktorica Azra Pašalić znala je da će njena životna misija biti medicina. Studirala je na jednom od najprestižnijih fakulteta bivše Jugoslavije, u Beogradu.
“Bila sam srećna što je mentalitet lјudi u Beogradu bio sličan našem. Nikada se nisam osjećala kao stranac u tom gradu”, prisjeća se Azra.
Nakon završetka studija, suočila se s dilemom, ostati u Beogradu ili se vratiti u rodni Prijedor.
“Po završetku studija, vjerila sam se za Huseina Pašalića, mog supruga, koji je tada živio u Zagrebu. Nјegova porodica mi je tražila posao u Zagrebu i skoro da sam trebala početi rad na KBC ‘Rebro’. Međutim, odluka je ipak pala na Prijedor, gdje sam započela svoj radni vijek.”
Nјen prvi radni dan, prisjeća se sa osmijehom, bio je prepun emocija i odgovornosti.
“Direktor Doma zdravlјa tada je bio dr Grbić, a njegov zamjenik Ziko Ekinović. Nakon što su pregledali moju diplomu i reference, rekli su: ‘Koleginice, vi ste primlјeni i dobrodošli u naš kolektiv.’ Tako sam dobila priliku da radim u dječijem dispanzeru pod mentorstvom dr Ćatovića, od kojeg sam mnogo naučila”, kazala je ona.
Pašalićeva je jedina iz generacije koja je cijelu karijeru provela u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Iako mnogi teže pozicijama u bolnici, ona je ostala posvećena primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer vjeruje da se tu može učiniti najviše za lјude.
Prisjeća se da je organizacija dječije službe u Jugoslaviji bila na zavidnom nivou.
“Dispanzer je bio podijelјen na dva dijela: za zdravu i bolesnu djecu, kako bi se izbjeglo miješanje,” priča Azra.
Postojale su i dodatne usluge poput ogledne kuhinje za roditelјe i Centra za vakcinaciju, gdje su radile najiskusnije medicinske sestre.
“Tada nije bilo zakazivanja termina. Svi pacijenti bili su smireni i strplјivo čekali pregled kod doktora. Imali smo knjigu utisaka gdje smo molili lјude da pišu i pohvale i kritike, da bi mi kasnije na svojim redovnim sastancima čitali te zabilјeške i na osnovu primjedbi korigovali rad”, prisjeća se doktorica.
Danas, kako kaže, uslovi su drugačiji, a izazovi brojni, ali lјubav prema poslu ostaje ista.
“Radni dani su bili naporni. Jedan doktor znao je pregledati i do 80 pacijenata dnevno, ali smo uvijek odlazili kući zadovolјni, jer smo obavili svoj posao”, prisjeća se ona.
Specijalizacija se tada čekala najmanje pet godina, što je omogućavalo mladim lјekarima da temelјno savladaju osnove medicine prije nego što preuzmu dodatne odgovornosti. Tokom karijere, uvela je mnoge inovacije u praksu.
“Rad u Nјemačkoj dao mi je uvid u napredne metode, poput brzog testa na streptokoku, koji sam inicirala da se koristi i kod nas,” priča ona.
Prva je u Prijedoru počela sa liječenjem astme kod djece, što je mnogim porodicama olakšalo život. Priznaje da je imala priliku ostati u rodnom gradu ili otići u inostranstvo, ali je ipak izabrala Prijedor.
“Ljudi su ovdje posebni, lјudi su ti koji te poput magneta privlače, koji su dobri i koji, na neki način, uzvraćaju na tu moju pažnju. Kad pričamo o povratku, nakon rata, prvo sam se vratila u Sanski Most, pa onda u Prijedor, jer sam vidjela da sam potrebna mojim sugrađanima. Želјeli su imati iskusnog pedijatra u svojoj blizini. Uvijek me kolege pitaju zašto toliko radim? Meni moj posao pričinjava zadovolјstvo i dokle god me moji pacijenti budu tražili, ja ću uvijek biti tu za njih. U Prijedoru je malo pedijatara. Hvala Bogu, dobili smo sada novu mladu koleginicu, doktoricu Kukić. Sretni smo da dođu novi pedijatri, a mi iskusni smo tu da ih podržimo u svakom pogledu”, kaže doktorica Pašalić.
Ističe da je za svoje pacijente uvijek dostupna. Odgovara na sve poruke telefonom, jer želi od roditelјa saznati da li terapija daje rezultate. Na takav način pacijentima, kako kaže, daje optimizam i vjeru da će liječenje imati srećan epilog. Osim medicine, posvećena je i humanitarnom radu. Kao koordinator Udruženja „Prva tolerancija Prijedor“ i aktivista brojnih nevladinih organizacija, zalagala se za zajedništvo i pomoć lјudima.
“Moja majka Hajrija Murselović, koja je bila partizanka i humanista, inspirisala me je da uvijek budem na strani lјudi i da im uvijek pomažem , nikako odmažem”, kaže ona.
Dugo godina bila je aktivna i u politici.
“Slučajno sam, priznajem, ušla u politiku. OSCE je tada insistirao da i žene budu politički angažovane. Ljudi su prepoznali moj rad kao doktora, pozitivno ocijenili moje zalaganje u nevladinom sektoru i valјda je za njih bilo prirodno da ću biti uspješna i u politici. Ponosna sam na svoj doprinos i u ovom segmentu, jer sam obavlјala funkciju odbornice, predsjednice i potpredsjednice Skupštine grada”, ističe Pašalićeva.
Naglašava kako je najvažnije imati empatiju i dobar odnos s pacijentima.
“Nikad ne znaš kad će ti neko zatrebati. Na sve lјude treba gledati jednako. Biti dobar čovjek, moja je najvažnija misija. Uvijek sam vjerovala da se meni sutra može nešto ružno desiti, ako ja nekome nešto loše poželim. Isto tako, mogu ti se desiti i lijepe stvari u životu ako činiš dobra dijela. Takvo promišlјanje zadržala sam do danas”, kaže Pašalićeva.
Mladim doktorima poručila je da treba da uče od starijih kolega, da se stalno edukuju, jer medicina nikada ne stoji u mjestu, a pristup pacijentu mora biti srdačan i pun razumijevanja.
Izvor: kozarski.com