Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra Sretenje Gospodnje kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao Sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvijek četrdesetog dana od Božića, praznika Rođenja Isusa Hrista.
Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana, kada je epidemija kuge odnosila i do pet hiljada života dnevno, a zemljotres u Antiohiji ostavio za sobom veliku pustoš.
Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda, jer je tog dana Karađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.
Sretenje je kao krsna slava veoma česta u srpskom narodu.
U našem narodu postoji i vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto, dani postaju duži i vrijeme toplije.
Prema narodnom vjerovanju, ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi, uplašeni od sopstvene sjenke, vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest sedmica, prenosi Srna.
I druge životinje nose simboliku na ovaj dan, pa tako vrapci do Sretenja biraju svoje nevjeste, a na taj dan se vjenčavaju i tada su najglasniji i najbučniji, a pošto oni ne žive dugo, brak im traje kratko, pa mladenci izbjegavaju da se vjenčavanju na Sretenje, prenosi Stil Kurir.
Vjeruje se i da neudate djevojke na Sretenje pronalaze svoje izabranike. Zato dame dobro gledaju koga će prvo ujutru sresti, jer se vjeruje da će i budući mladoženja ličiti na mušku osobu koju su prvu tog jutra srele.
Postoji običaj da se na Sretenje pale svijeće kao simbol svjetlosti i zaštite doma od negativnosti. Valja se odnijeti i nekoliko svijeća u crkvu da se osveštaju, te svijeće se čuvaju u kući i pale u slučaju neke nevolje. Pale se ako se razboli ukućanin ili domaća životinja, i vjeruje se da njen plamen i dim momentalno liječe. Takođe, ovog dana u kućama gori niz svijeća, da bi po vjerovanju osvijetlili put pokojnicima.
