Odlazak u penziju predstavlja veliku životnu prekretnicu. Za mnoge je to period borbe za elementarno pristojnu egzistenciju i još veće borbe za podnošljivo zdravstveno stanje. U Republici Srpskoj ima oko 230.920 penzionera. Mnogi od njih teško žive, ali strpljivo i trpeljivo nose svoj krst, prebirajući po sjećanjima i drage i teške životne uspomene. O penzionerima, njihovom položaju, željama i stavovima, za “Kozarski vjesnik” govori Slobodan Brdar, predsjednik prijedorskog Udruženja penzionera.
U kakvom su danas položaju penzioneri i šta su najveći problemi?
– U današnje vrijeme govoriti da su penzioneri zadovoljni ili nezadovoljni, a u ovakvom ambijentu i okruženju, ne znam sam šta bih vam rekao. Penzioneri su ljudi koji su sve ovo izgradili i koji se nalaze u situaciji u kakvoj se nalaze. Imajući to u vidu, mogu reći da se radi o stabilnoj organizaciji i stabilnim ljudima koji razumiju poteškoće s kojima se susreće lokalna zajednica i Republika Srpska. Imam običaj reći kad me pitaju kakvo je stanje kod penzionera, da mi uglavnom ne kukamo. Ne kukamo, nego nastojimo preko lokalne zajednice da obezbijedimo dio sredstava, kako za jednokratne pomoći od lokalne zajednice, tako i za banjsko-klimatsku rehabilitaciju i druženja.
Koliko su druženja važna?
– Penzioneri često izražavaju želju za druženjima da zaborave na svakodnevicu. Kad se ljudi malo sastanu i porazgovaraju, izjadaju se jedan drugome, lakše prebrode poteškoće s kojima se susreću. Ne možemo reći da smo zadovoljni visinom penzije, ali dobro je što se svake godine dešava redovno zakonsko usklađivanje penzija i to uvijek ide ka nekom povećanju, iako to nije vanredno povećanje, nego redovno zakonsko usklađivanje. Voljeli bismo da statistika pokaže procenat više. Nažalost, statistika kaže da je to za ovu godinu šest odsto.
Da li će to povećanje nešto značiti penzionerima, s obzirom na svakodnevna poskupljenja životnih namirnica?
– Svakako da nije dovoljno, jer to je progutala inflacija. To je nama svima jasno. Ljudi se bore i dovijaju kako mogu. Ja opet kažem, zahvaljujući gradu i gradonačelniku Slobodanu Javoru, u prilici smo da tamo gdje su stvarno teški slučajevi, malo pomognemo ljudima oko kupovine životnih namirnica, lijekova i određenih potrepština i na neki način prebrodimo te negativnosti, tako da nema nekih turbulencija u smislu žalopojki i kuknjave. Svi smo svjesni da današnja prosječna penzija od 600 maraka ne može biti dovoljna da čovjek preživi.
Iako nemaju mnogo, penzioneri su najstrpljiviji dio društva. Da li ih je tome naučilo životno iskustvo i mudrost koju s godinama steknu?
– Ovdje se radi o generaciji koja zna šta je to nemati i zna šta je imati. Pa onda tu je neka sredina gdje su ljudi strpljivi, staloženi, smireni. Mnogo se krećem među kolegama, pa kad se sretnemo, kažu da je dobro da je penzija redovna, među prvim je isplatama i da je stabilna. Nisu naši zahtjevi megalomanski, zato vjerovatno smo i cijenjeni kod institucija vlasti Republike Srpske, gdje razgovorom nastojimo da riješimo određene poteškoće i probleme s kojima se susrećemo.
Koliko penzioneri cijene vlast?
– Bez obzira da li neko cijenio i poštovo ovu vlast ili ne, pošteno je reći da je u posljednjih 13 godina penzija povećana 106 odsto. Nije to dovoljno, zato što je neko ranije, sad da ne spominjem ko, znamo mi i ko, ostavio penzije sa vrlo niskim prosjekom. I kad penziju koja je bila 168 maraka podignete za 100% imate 320 maraka. Naravno da nije dovoljno, ali borimo se. Kroz razgovore sa institucijama Republike Srpske uvijek tražimo povećanje penzija, kako redovno zakonsko usklađivanje, tako i vanredno. I dobro je ovo što je najavljeno da će u avgustu ili septembru doći do vanrednog povećanja penzija. Koji će procenat biti, još ne znamo. Naglašeno je da će biti tri odsto, ali ukoliko finansijski parametri budu pokazivali da ima više prikupljenih sredstava, taj procenat će vjerovatno biti i veći. Mi se nadamo da će novim Vladinim mjerama doći do prikupljanja više sredstava u budžet Republike Srpske, što bi omogućilo i povećanje penzija u većem procentu. Razgovaraćemo, dogovarati se i tražiti ono što je realno moguće.
Koliko penzioneri svojim strpljenjem, razumijevanjem i trpeljivošću čuvaju i brane stabilnost Republike Srpske?
– Mi smo u ratu branili Republiku Srpsku. Mi svi sada koji smo u penziji, 99 odsto su borci Odbrambeno-otadžbinskog rata. Govorim sa stanovišta dok budem predstavljao Udruženje penzionera grada Prijedora, da mi nećemo stvarati nikakve turbulencije i probleme lokalnoj zajednici, a pogotovo Republici Srpskoj. Ko misli da treba stvarati probleme svojoj Republici Srpskoj, za koju smo krv prolili, neka ne bude s nama. Mi želimo i tražimo da Republika Srpska, što je moguće više, pomogne najstarijoj populaciji. I to nam je uvijek prisutno. Čim otvorimo Kabinet predsjednika Vlade, tražimo vanredno povećanje penzija. Naš ključni razgovor sa predsjednikom Vlade je pitanje ima li mogućnosti za povećanje penzija. Ako kaže da trenutno nema, tražimo odgovor na pitanje kada će biti. A da mi bučimo i izlazimo na ulicu, nećemo na takav način raditi. Do rješenja ćemo dolaziti korektnim razgovorom i prijateljskim dogovorom, uz potpuno razumijevanje i mi njih, a i oni nas.
