Milan Milošević, profesor, urednik i kulturni pregalac, kroz brojne projekte i inicijative utisnuo je neizbrisiv trag na kulturnoj mapi Prijedora. U razgovoru za “Kozarski vjesnik”, Milan otkriva svoju motivaciju, govori o izazovima s kojima se svakodnevno susreće i dijeli svoju viziju budućnosti književnosti i kulturnog života u Prijedoru.
Posvećeni ste očuvanju književnosti, jezika i kulture. Šta vas je inspirisalo da se bavite time i kako vidite razvoj književnosti kod nas?
– Na književnom i priređivačkom planu počeo sam se afirmisati u času kada sam se suočio sa akademskom inertnošću, tj. nebrigom kolega za kulturno uzdizanje i misaonu nadgradnju. Shvativši da u takvom „glibu” moram da živim i radim, odlučio sam da makar pokušam načiniti oazu za bijeg onima koji su svjesni društvenih devijacija koje je sa sobom donio 21. vijek. Otud Srp platforma u Prijedoru i silne knjige i edicije koje priređujem mimo rodnog grada.
Možete li nam nešto više reći o ediciji “Biblioteka Jug” i njenih sedam štampanih djela? Koji su razlozi što ova djela nisu bila dovolјno promovisana?
– “Biblioteka Jug” je edicija zamišlјena kao odgovor na želјu nekih ovdašnjih lјudi, s kojima sam razgovarao na mnoge teme, da Prijedor ima ediciju knjiga na koju može da bude ponosan, da to budu afirmisani pisci čija bi se djela čitala, a ne lokalni naturščici sa svojim lamentacijama. Tako smo mi (naša mala radionica, u stvari) u dvije godine priredili sedam naslova: sabrane priče Zije Dizdarevića, američku verziju priče o Sarajevskom atentatu – “Srpsku pticu” Džulijena Strita, “Gluvo kolo”, drugu zbirku pjesama lokalnog pjesničkog genija Miloša Puđe, roman “Bez svrhe” mostarskog dvojca Osmana Aziza, “Ramazanske večeri” Branislava Nušića, te zbirke priča opštepoznatog Marka Tvena i manje poznatog, ali zato savremenog velškog autora Nika Evelija. Ponuda je raznovrsna, ali ako izuzmemo internet, u medijima nismo promovisani kako zbog zauzetosti redakcije, tako i zbog manjka finansijskih sredstava koja danas diriguju reklamnim prostorom. Našim izdanjima nedostaje senzacionalnost, nismo „u trendu”, a i štampamo ih u jako malom broju primjeraka, jer troškove štampanja nove knjige finansiramo prodajom prethodne.
Prošle godine objavili ste Antologiju “Na rubu opusa”. Možete li nam reći malo više o sadržaju samog djela i njegovom značaju?
– Ovoj antologiji sam koautor (pored Rastka Lončara) i zamislio sam je kao literarni miks književnih rodova i pisaca različite poetike kojoj će šarm da doda činjenica da su u pitanju djela za koja se nije znalo da su ih ikada napisali. Obuhvaćena su dva vijeka svjetske književnosti i u prvi plan su istaknuti svjetski stvaraoci, nobelovci, ali i politički aktivisti za koje se nije znalo da su se oprobali i u književnosti (Stalјin, Marks). Ovo je zbirka rariteta koji su, pretresanjem od strane poznatijih izdavača, izostali iz ponude u knjižarama. Akademska sfera je pozdravila ovaj projekat, ali je na Sajmu knjiga u Beogradu bolјe prošao moj naredni antologičarski zahvat – antologija anglosaksonske krimi-priče “Zločin, kazna”, koja u Prijedoru tek treba da bude predstavlјena.
Početkom godine objavlјena je “Božanstvena komedija” u ediciji “Magnum opus”. Koliko je trebalo vremena i truda da bi se objavilo jedno ovakvo djelo u domaćoj štampi?
– Da bi “Božanstvena komedija” dobila reprezentativan izgled, mi smo godinu dana vrijedno radili na njoj i proučavali je. Pronašli smo odličan prepjev (Dragiša Stanojević), te smo ga podešavali da svjetlo dana ugleda cjelovit, tj. u jednom tomu. Magnum opus nastavlјa svoj „hod po trnju” i druga knjiga je već u pripremi. U ovoj ediciji ćemo objavlјivati samo raritetna i zainteresovanima nedostupna djela svjetske književnosti, ali u malom tiražu, jer su troškovi štampe veliki, a naši sponzori nejaki da isprate naše mogućnosti. Ako ova edicija nije na korist i dobar glas Prijedoru, onda ja ne znam šta je.
Glavni ste i odgovorni urednik časopisa “SRP”, čije je 16. izdanje objavlјeno krajem prošle godine. Koliko ovaj časopis doprinosi kulturnom životu i da li postiže cilјeve koje ste mu zadali?
– “SRP”, naš prvenac, dobio je mogućnost da iz lokalnog anonimusa preraste u međugradski hit, što je san svakog urednika. Upustićemo se u jednu izdavačku avanturu, ali se nadam da ćemo se i zadržati u Prijedoru. Za punih osam godina, koliko smo iz ovog grada slali pozitivne vibracije, nismo uvijek bili zadovolјni tretmanom koji su nam izvjesni uskogrudnici nametali, ali smo se trudili da i pored toga afirmišemo najkvalitetniji kadar za rad na “Srpu”. Opstali smo (štampano izdanje i profili na društvenim mrežama) i više u nas ne upiru prstom, ali se i dalјe borimo sa neozbilјnim kolegama i nabijeđenim znalcima. Renome smo stekli i pokušavamo ga očuvati.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli u pogledu finansiranja i organizacije ovih projekata? Da li nailazite na razumijevanje od strane lokalne zajednice i sugrađana?
– Izdavanje svakog broja “Srpa” i svake knjige koju sam uredio bio je izazov sam po sebi. Nositi se sa skupoćom štampe, izlјevima i izvolјevanjima saradnika, manjkom vremena za rad, političkom korektnošću i koječim još, nije bezazlen urednički posao. I sve to da bi besplatno plasirali uradak koji ste načinili besplatno! U ovih osam godina, Grad Prijedor nam je mnogo pomogao, ali ni on nije svemoguć, a troškovi rada su porasli do te mjere da su postali neizdržlјivi. Sugrađani po pitanju sponzorstva, a i razumijevanja, ne stoje baš najbolјe, uglavnom nas izbjegavaju.
Kako vidite promociju knjiga u današnjem društvu? Koji su najveći izazovi i “neprijatelјi” pisane riječi?
– Najučinkovitiji način promovisanja je svakako onaj senzacionalistički, ali njega izbjegavamo, malo nas je sramota tih velegradskih gegova. Nema tu klasičnih neprijatelјa, kulturi o glavi i na njenoj dekadenciji je uvijek radila provincijska svijest, koje kod nas ne manjka. Približiti knjigu lјudima koji na nju nisu navikli, nemoguć je zadatak. Mi sve ovo radimo zbog one manjine, zbog osviješćenih i romantičnih dušica.
S obzirom da ste prosvjetni radnik, koliko mlade zanima književnost i maternji jezik? Da li su mediji i društvene mreže uništili znanje koje se stiče isklјučivo iz knjiga, i gdje se najviše ogleda manjak čitalačkih navika i nepoznavanja vlastitog jezika?
– Mlade književnost ne zanima uopšte, to je kod njih trag prošlosti. Vokabular maternjeg jezika je sveden na istorijski minimum i ta šaka jada je internacionalizovani govor generacije zed. Zloupotreba medija i društvenih mreža je dovela do toga, ne njihovo postojanje samo po sebi. Niti su stariji davali dobar primjer mlađima, niti su mlađi bili zainteresovani za učenje na manama starijih, i tako smo došli do toga da mene učenici u učionici često ne razumiju kada pričam nešto što bi neko njihovog uzrasta morao da razumije. Za 90 % mladih u našoj okolini bitka za jačanje čitalačke kulture je unaprijed izgublјena. S pravom sam pesimističan i zato se borim da onih 10 % ne izgubi volјu za tako nečim. Trenutnu žalostivu situaciju bi možda popravila konstantna 24-satna promocija različitih književnih sadržaja, i njihovo stalno reklamiranje na ekranima.
Međunarodni dan maternjeg jezika obilјežava se 21. februara. Kako vidite značaj obilјežavanja ovog dana?
– Iako je svaki dan u godini pretvoren u međunarodni dan nečega i time je obezvrijeđen svođenjem na razmišlјanje o tom nečemu tek na jedan dan, ovaj dan ima i neku „višu” notu. Dužnost nam je da tad ukažemo na to da jezik ima svako, ali da ga ne znaju svi jednako koristiti, i to uglavnom svojom krivicom. Morala bi se podići granica društvene prihvatlјivosti kada je u pitanju konverzacija naših sugrađana, ali je ona uslovlјena tipičnom neangažovanošću i mediokritetskim porivom da se obezvrijedi sve što nema egzistencijalnu pozadinu.
Kako tehnologija i digitalizacija utiču na budućnost knjige?
– Knjige imaju sve više slušalaca, to je njena budućnost. Moramo se pomiriti s činjenicom da je štampana knjiga prošlost i da je njoj, kao takvoj, odzvonilo. Generacije kojima pripada budućnost ne kriju svoje teškoće prilikom čitanja (i pisanja), pa sadržaj knjiga upražnjavaju isklјučivo putem sluha.
Koji su vaši planovi za budućnost književnosti u Prijedoru?
– Kad završim svoju doktorandsku avanturu, nastavlјam sa priređivanjem “Srpa”, “Biblioteke Jug” i “Magnum opusa”. Seobe ove dvije edicije neće biti ako i dalјe budemo imali podršku lokalne uprave i sponzora. Za sada nisam planirao pokretati nijednu novu ediciju, pored ove dvije, radim na tri u Banjoj Luci, jednostavno ne stižem. Potrudiću se, koliko je u mojoj moći, da Prijedoru omogućim izradu jednog kola knjiga zavičajnih pisaca od formata, naravno, ako za tu moju ideju bude dovolјno sluha. Volio bih da Prijedor malo živne, ali i kulturno se uzdigne, a to neće biti moguće ako se ne budu pitali nešto i lјudi sa kritičkom sviješću.
MLADE KNJIŽEVNOST UOPŠTE NE ZANIMA
– Vokabular maternjeg jezika je sveden na istorijski minimum i ta šaka jada je internacionalizovani govor generacije zed. Zloupotreba medija i društvenih mreža je dovela do toga, ne njihovo postojanje samo po sebi. Niti su stariji davali dobar primjer mlađima, niti su mlađi bili zainteresovani za učenje na manama starijih, i tako smo došli do toga da mene učenici u učionici često ne razumiju kada pričam nešto što bi neko njihovog uzrasta morao da razumije.
