“Satira je fin način da izraziš svoje mišlјenje o nekim aktuelnim stvarima, a da konkretno nikog ne uvrijediš. Nije cilј da se bilo ko vrijeđa pojedinačno, nego da se društvene pojave opisuju na način kako to satiričar shvata. Da satiričar pravi državu, sigurno je ne bi znao napraviti. Ali da sve i jedan zna šta ne valјa, e to zna”, rekao je u razgovoru za “Kozarski vjesnik” Milan Kuridža.
Prijedorčanin Milan Kuridža, diplomirani pravnik u penziji, pronašao je sebe u specifičnom žanru za koji je potreban analitički um i kritičan odnos prema stvarnosti koja ga okružuje. Prepoznali su to i drugi, pa se tako Milan okitio brojnim nagradama na festivalima humora i satire. Jedna od poslјednjih je “Zlatna vijuga”, prva nagrada publike na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu “Kriva Drina” u Zvorniku. Znači mu, jer je riječ o tradicionalnoj manifestaciji i jer je njegov rad prepoznala publika.
“Imao sam tu čast da, pored deset istaknutih satiričara iz Srbije i drugih republika bivše Jugoslavije, pa čak iz Švajcarske, dobijem prvu nagradu publike. Prije toga sam dva puta osvojio prvu nagradu na prestižnom festivalu ‘Erski ulični kabare’ na Zlatiboru. To je trodnevni festival posvećen aforizmu. U konkurenciji jako dobrih satiričara, osvojio sam prvu nagradu”, ističe Kuridža koji se tom prilikom okitio i titulom aforističara godine.
Dobitnik je i prve nagrade “Vladan Maksić” u Gornjem Milanovcu za najbolјi aforizam 2022. godine. Tu je i druga nagrada za aforizam sa Festivala kratke književne forme u Bijelom Polјu te brojne druge. Već je šest godina član Beogradskog aforističarskog kruga. Kaže da je to pozivno članstvo, a odabrala ga je ekipa aforističara predvođenih Slobodanom Simićem. Prvi aforizam napisao je 2014. godine.
“Povod je bila preopterećenost svakodnevnim obavezama i onda čovjek pokušava tražiti nekakav svoj put da se mentalno ventiliše. Ja sam našao ovaj, čini mi se da je dobar. Svi mi na ovim prostorima prirodno se satirično izražavamo. Gotovo da ne postoji čovjek koji nije u mjesec dana izbacio par aforizama ili satiričnih dosjetki koje se mogu samo malo preoblikovati i staviti u nekakvu knjigu. Primjera radi, Petar Kočić je nekih 50 km odavde vazdušno, a Branko Ćopić 30 km na drugu stranu, što znači da je ovo pogodno tlo”, navodi Kuridža.
“Veliki broj satiričnih elektronskih časopisa izlazi u Srbiji. Cijeli Balkan, osim Slovenije, jer tamo satira nije nešto posebno zastuplјena, sve ostalo ima jako satirično izražavanje. Branko Ćopić je zbog satire imao životnih problema, zbog ‘Jeretičke priče’ su ga proganjali. U ono neko tvrđe doba, znalo je biti neprijatno baviti se satirom. Na Balkanu satire ima najviše. Nema je u razvijenim državama ili je ima vrlo malo”, kaže naš sagovornik.
Smatra da stvarnost često pretekne satiru. Inspiracija je svugdje, dodaje, kako u sferi obrazovanja, tako i muško-ženskih odnosa.
“Sakodnevne teme su takve da postoje neke koje satiričari masovno obrađuju. Tako da se dešavaju prividni plagijati, stvarnih plagijata gotovo da nema, ali dešava se da maltene isti aforizam napiše jedan, dva ili više satiričara. Nedavno sam sa kolegom satiričarem Draganom Topićem pričao na temu organizovanja prvoaprilske satirijade ili kako god hoćete, tako da bi to bio put da se eventualno plasira knjiga. Moja ideja je bila da se prihod od prodaje knjige, ako uspijemo to organizovati 1. aprila, ide u humantarne svrhe, jer knjiga sama po sebi nije bog zna kako interesantna, malo se kupuje, malo se čita, sve više nas piše, a sve manje čita. Tako da ako uspijemo da pokrijemo neki humanitarni cilј, dobro bi bilo”, ističe Kuridža.
Dodaje da prostor za satiru postoji, nije pretjerano veliki, ali ga ima. Po njegovom mišlјenju, satiru najozbilјnije prati Radio Republike Srpske i kultna emisija “Zvrk”.
“‘Zvrk’ prati ozbilјna ekipa satiričara, ne samo iz Banja Luke, nego dobrim dijelom iz Beograda, nešto iz Federacije BiH”, tvrdi Kuridža.
Ne isklјučuje mogućnost da Prijedor dobije klub satiričara. Ima i savjet za početnike aforističare i satiričare.
“Čini mi se da satira dolazi u malo poznijim godinama. Lako je testirati da li neko ima ili nema talenat. To mogu testirati i vaši najbliži. Ako vidite da su zainteresovani, da počinju da se blago smijulјe, jer satira traži i dozu humora, a kod aforizama traži iznanadni obrt. Dakle, krenete u jednom pravcu, okrenete u drugom, kada na to pozitivno reaguju vaši ukućani ili komšije, znači da je to prava stvar”, navodi Milan.
Godinu i po je u penziji. Trećinu radnog vijeka proveo je u Rudnicima “Ljubija”, a ostatak u Poreskoj upravi, Upravi za indirektno oporezivanje i Ministarstvu finansija.
“U penziji uživam, jer sam dugo radio, od čega 20 godina putovao u Banjaluku na posao. Sad se i fizički i psihički odmaram i radim ono što volim”, jasan je Kuridža. Priznaje da malo njegovih sugrađana zna da piše aforizme.
“Zna moje okruženje da se time bavim i družim se sa par prijatelјa koji se isto tako bave satirom. To je krug koji zna, ostali ne znaju. Mislim da je pisani oblik izražavanja u različitim medijima pravi način izražavanja. To da li neko zna ili ne zna, to nije toliko ni važno”, smatra on.
Ako ikad u Prijedoru bude osnovan klub aforističara i satiričara, Kuridža se nada da će u njemu mjesto naći i Radomir Rečević, dugogodišnji novinar “Kozarskog vjesnijka” koji je prepoznatlјiv po svojoj rubrici “Treće uho”.
“Rečević je mala legenda našeg malog grada”, dodaje Kuridža.
Aforizmi
Suprotno zakonima fizike, jedino u praznu glavu ništa ne može stati.
Imamo naizmjeničnu struju, čas je ima, čas je nema.
Rodilo se dijete Japanca i Crnogorke. Radi mu se, a ne da mu se.
Policija utirala kriminal u red, sad je kriminal u redu.
Ulazak u politiku je kao gubitak nevinosti. Kad jednom uđeš u politiku, poslije može da se baviš politikom koliko god hoćeš.
Mnogo smo očekivali od odlaska našeg predsjednika u inostranstvo, a on se vratio.
Ovo je vlada u sjenci, svi su joj ministri u hladovini.
Muškarci nikada ne ostavlјaju žene ravnodušnim, kada su mladi uzbuđuju ih, a kada ostare, nerviraju ih.
U šumi propisa se krupne zvijeri najbolјe snalaze.
Na mene godine ne utiču. Što nisam mogao uraditi ranije, ne mogu ni danas.
Zaposlen sam u državnoj ustanovi, ne radim nigdje.
