Postoje trenuci kada duša osjeća nemir, kada se čini da je mrak gušći nego ikada i kada se riječi teško pronalaze.
U takvim trenucima, dok srce bije jače, a misli se kovitlaju, ostaje nam ono najvažnije vjera.
Vjera nas uči da nijedna oluja ne traje vječno i da svaka tama ima svoj kraj. Koliko god se vjetrovi dizali i tresli svet oko nas, u srcu možemo pronaći mir – onaj mir koji ne dolazi iz spoljašnjih okolnosti, već iz same suštine naše duše. I tada, kada nemamo snage za duge riječi, kada ne znamo šta da kažemo, ostaje nam ona najmoćnija, najprostija molitva:
„Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj nas grešne.“
Ove riječi su štit i svjetlost, kamen temeljac nade da pravda i istina uvijek pronalaze svoj put. To je molitva kojom su naši preci, kroz vjekove iskušenja i nevolja, nalazili snagu da ustanu, da nastave, da se ne pokolebaju.
U vremenima nesigurnosti, kada se čini da su iskušenja prevelika, ne smijemo zaboraviti ko smo. Mi smo narod koji je preživio nebrojene bure, ali uvijek sa vjerom u srcu, sa rukama sklopljenim u molitvi i dušom okrenutom ka Bogu.
Moliti se ne znači povući se, već pronaći snagu. Moliti se znači ostati dostojanstven pred nepravdom, sa vjerom da je istina uvijek jača od laži i da svjetlost ne može biti ugašena.
Neka nam ova molitva bude saputnik kroz ove dane. Neka nas podsjeća da nismo sami, da postoji sila veća od svake nepravde, sila koja nadgleda sve i zna pravi trenutak za svaku promjenu.
Ne bojte se, ne klonite duhom. Vjerujte, molite se i budite zajedno u ljubavi, jer kada su srca čista i kada se glasovi uzdižu u molitvi, ništa nije nemoguće, prenosi Telegraf.
