S proljeća, kada priroda počne da buja, krećemo u proljećno čišćenje kuće, tijela, uma.
Međutim, ovo doba godine nekome donese i umor, kijavicu, glavobolju. Nije svaka proljećna kijavica i alergija, svakako, ali veliki je broj ljudi koji uopšte nije ni svjestan da ima alergiju.
Ako ste svakog proljeća “prehlađeni”, ako vam je nos često zapušen, ako često kijate nekoliko puta zaredom, oči i nos vas svrbe, imate osjećaj peckanja i suzenje, postnazalno slivanje, ako često promuknete bez nekog posebnog povoda, razmislite o poseti otorinolaringologu i alergologu.
Polen biljaka je jedan od najznačajnijih prirodnih alergena koji se mogu naći u vazduhu.
Polenova zrna kod više od 20 odsto svjetske populacije, a to znači kod svakog petog čovjeka, izazivaju alergijske reakcije.
Alergija na polen
Alergiju čiji se simptomi koncentrišu u predjelu gornjih disajnih organa – nazivamo alergijska kijavica, alergija na polen, inhalaciona alergija ili alergijski rinitis. Alergijom na polen zovemo alergijske reakcije koje se javljaju u kontaktu sa polenom iz vazduha, ili na polene drveća ili na polene trava ili na polene korova. Iako neko može biti alergičan na svaku vrstu polena, to je ipak rjeđi slučaj.
Zašto je važno utvrditi na koji polen smo alergični?
Nisu svi poleni aktuelni u istom vremenskom periodu.
Period polenizacije započinje oko 1. februara (vrijeme početka cvjetanja leske i jove) i traje do prvih dana novembra (završetak cvjetanja pelina i ambrozije).
U februaru i u martu imamo cvjetanje drveća: leske, jove, čempresa, tuje, brestova, topole, javora, bijele vrbe, ive, bijelog jasena, bradavičaste breze, grabova.
U martu počinje polenizacija i platana, oraha, hrasta, dudova i bukve. Većina ovog drveća nastavlja cvjetanje i u aprilu, a neki i do polovine maja.
U maju kreće polenizacija lipe, ostalo drveće završava fazu cvjetanja, ali se sada cvjetanju lipe pridružuju trave.
Zato je važno da znate na koju biljku najviše reagujete i da pratite kalendar alergija.
Kako prepoznati alergiju na polen?
Alergija na polen je nezarazni inflamatorni proces, koji može, nažalost, poprimiti i hronični tok. Najveći problem kod alergije na polen su slični simptomi kao kod obične prehlade.
Poznavanje i razlikovanje simptoma alergijskog rinitisa i simptoma prehlade su najznačajniji parametri za početak uspostavljanja dijagnostike kod alergije na polen.
Najčešći simptomi alergije na polen su: obilna bistra, vodenasta sekrecija iz nosa, svrab u ždrijelu i na nepcu, alergijski konjuktivitis sa izraženim suzenjem, svrabom i crvenilom očiju, tegobe u govornom aparatu, promuklost, suv, nadražajni kašalj, glavobolja, pad koncentracije.
Od alergijskog rinitisa boluje između 25 i 40 odsto svjetske populacije, odnosno više od 500 miliona ljudi svih etničkih grupa i uzrasta. Učestalost je najmanja kod djece mlađe od pet godina, zatim raste i dostiže vrhunac u adolescenciji i mlađem odraslom dobu, a onda postepeno opada sa starenjem.
Alergijski proces se često udružuje sa drugim atopijskim bolestima: sinuzitisom, astmom, ekcemom, alergijskim konjuktivitisom, a napredovanje atopijskih bolesti naziva se alergijski marš. Česte posljedice polenske alergije, kao što je upala srednjeg uha, mogu doprinijeti pojavi migrenoznih glavobolja, a posljedica pogrešno primjenjene terapije može dovesti do gubitka čula mirisa.
Višegodišnje tegobe mogu da dovedu do oboljenja gornjih disajnih puteva, do pojave polipa u nosu, hronične upale sinusa i konjuktivitisa. Takođe, polenske alergije mogu biti povezane sa alergijom na određenu hranu i dovesti do pojave ukrštenih alergija.
Dešava se da osobe koje imaju alergijski rinitis gube koncentraciju, lako upadaju u depresiju, a djeca uslijed nervoze popuštaju u školi. Kada preraste u hronično stanje, umor, nesanica, poteškoće u radu i komunikaciji su prateći simpotomi alergije na polen.
Bolest se dijagnostikuje kao hronična ako traje duže od četiri nedjelje, a kada je intenzitet reakcija umjerenog do jakog intenziteta.
Kako se liječi alergija na polen?
Alergija na polen se tretira istovremeno farmakološkim i nefarmakološkim tretmanima, kao i imunoterapijom. Ukoliko nije moguće izbjeći alergene, primjena terapije je neophodna. Lijekovi koji suzbijaju alergijsku reakciju su i lijekovi koji se primjenjuju u liječenju atopijskog rinitisa. To su: antihistaminici, dekongestanti, kapi za oči, nazalni sprejevi, imunoterapija. Zavisi od preporuke ljekara koristiće se jedan ili više od navedenih lijekova.
Za liječenje blažih oblika alergije primjenjuju se lijekovi iz grupe oralnih H1 antihistaminika, dok se kod težih oblika preporučuju lijekovi iz grupe oralnih kortikosteroida koji se primjenjuju strogo po uputstvu ljekara. Kapi za oči i sprejevi za nos ublažavaju simptome, ali ih nije preporučljivo koristiti u dužem vremenskom periodu. Inhalacioni kortikosteroidi se primjenjuju za liječenje težih oblika rinitisa i astme.
Imunoterapija je trenutno jedina metoda za liječenje alergija koja djeluje na uzrok. Imunoterapija alergija uspješno liječi mnoge alergijske bolesti, od alergijskog konjuktivitisa i rinitisa do astme i utiče na ublažavanje simtoma i na smanjenje progresije atopijskog marša, piše Kurir.
Najvažnije je prvo postaviti pravu dijagnozu, zatim se truditi da se alergeni izbjegavaju što više, a potom je važno sa ljekarom napraviti plan liječenja i pridržavati se terepije koju ljekar odredi.
