Narodna biblioteka “Ćirilo i Metodije” decenijama ima važnu ulogu u kreiranju i razvijanju kulturnog života i društvene nadgradnje u Prijedoru. Radi više od sedam decenija i dala je nemjerlјiv doprinos kulturnom i intelektualnom razvoju i sazrijevanju mnogih Prijedorčana. U današnje moderno doba, društvene mreže mijenjaju mnogo toga u medijima, obrazovanju i kulturi svakog pojedinca i svakog društva u cjelini. U takvom “putovanju” ni čitanje knjiga koje se drže u rukama nije isto kao nekad. Knjigu još uvijek vole mnogi Prijedorčani, a za radost je i podatak da je među njima mnogo mladih. Gradska čitaonica je oaza mira za sve one koji žele nešto da pročitaju, od dnevne štampe do raznovrsne literature. O tome koliko je važna kulturna nadogradnja pojedinca i društva i kakva je budućnost “knjige u ruci” i same biblioteke u izazovima i promjenama koje donosi ubrzana modernizacija, za “Kozarski vjesnik” govori direktor Biblioteke Gordana Vila.
Kada sumirate prošlu godinu, šta je sve urađeno i da li su ispunjeni zacrtani planovi?
– Iza nas je izuzetno sadržajna, programski bogata godina. Tokom 2024. godine, u organizaciji JU Narodna biblioteka „Ćirilo i Metodije“ održana su čak 103 događaja, od čega 20 književnih promocija. Ostalo su bile radionice, izložbe, organizovane grupne posjete, ulične i druge akcije, kao i učešće u svim gradskim manifestacijama i slično. Kod nas su gostovali brojni zavičajni pisci i poznata književna imena iz regiona. Oformili smo i „Stripoteku“, uz brojne stare i nove stripove za sve generacije. Prošle godine Prijedor je prvi put bio domaćin Stručnog skupa bibliotekara, u organizaciji Društva bibliotekara Republike Srpske, a uz podršku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Grada Prijedora. Ostvarili smo sve što je bilo predviđeno godišnjim planom i programom rada, pa čak i premašili planirano, na šta smo posebno ponosni.
Koliko je kultura u današnjem vremenu prebrzog života i razmišlјanja o egzistenciji važna kao nadogradnja društvenog sistema, ali i svakog pojedinca?
– Bez ustanova kulture i kulturnih događaja, nema intelektualnog i duhovnog napretka nijednog društva. Svaka vrsta umjetnosti inspiriše, opušta i pruža čovjeku ispunjenje koje ne može pronaći u drugim sferama društvenog života. Iz tog razloga, smatram da smo bez umjetnosti i kulturnih aktivnosti duševno prazni, jer na kraju dana, nakon svih životnih obaveza, svi tražimo predah u nečemu što nas opušta i što istinski volimo. I onda nas umjetnost, pogotovo književnost, potpuno zanese i vrati pravim vrijednostima i samima sebi. Ja mislim da se tako unose pozitivne promjene u život i pojedinca i društva u cjelini. To ne može da se kupi, taj osjećaj.
Šta je u kulturološkom, ali i vaspitnom i obrazovnom smislu ideja vodilјa Narodne biblioteke „Ćirilo i Metodije“?
– Naša ideja vodilјa je „Život je lјepši uz knjige“, a moto naše ustanove je „Budi uvijek kulturan i u tome uporan“. To djeca čitaju kada uđu u našu ustanovu i s tom rečenicom žive, ona im se urezuje u svijest, a to smo i želјeli. Jednostavno rečeno, cilј je da budemo bolјi lјudi. Sve drugo onda dođe na svoje. A od djece se počinje.
U okviru Biblioteke je i Gradska čitaonica. Često možemo čuti ocjene da sve manje lјudi čita knjige. Kakva su Vaša iskustva i koliko u ovom vremenu svakakvih izazova Prijedorčani čitaju, pogotovo mladi?
– Prošlu godinu završili smo sa oko 1.600 članova i imali smo 26.000 posjeta, što je za 5.000 posjeta više nego 2023. godine. Značajno obnavlјamo knjižni fond, slušamo želјe naših čitalaca i pratimo izdavačke kuće. Prema našoj statistici, Prijedorčani mnogo čitaju. Kada je riječ o Gradskoj čitaonici, ona je svakodnevno izuzetno dobro posjećena. Najčešći posjetioci su penzioneri i studenti. Penzioneri tu vole doći i pročitati dnevnu i sedmičnu štampu, a studenti imaju sve uslove za učenje. U našoj Gradskoj čitaonici održavaju se i književne promocije i ostali događaji.
Društvene mreže preuzimaju mnogo toga kada su u pitanju mediji, kultura, obrazovanje, politika i druge oblasti privatnog i javnog života. Šta mislite koliko je time iz našeg života potisnuta knjiga kao majka znanja, obrazovanja i sazrijevanja?
– Teško se u današnje vrijeme takmičiti s brzim napretkom tehnologije i internetom, ali možemo pokušavati. To i radimo, trudimo se osavremeniti naš rad, u skladu s finansijskim mogućnostima i naša želјa je uvođenje digitalnih formi u rad naše ustanove. Ipak, to je izuzetno veliki korak, ali vjerujem da ćemo uskoro raditi na značajno savremeniji način. Lično smatram da knjigu nikada neće moći zamijeniti nijedna internet stranica, niti verzije skraćenih lektira, a to potvrđuje i naše brojno članstvo.
Borislav Pekić je rekao da je „u knjizi sve što čovjek jeste“. Kakva je, po Vama, sudbina knjige i pisane riječi, s obzirom na nova tehnološka dostignuća koja ubrzano dolaze?
– Svjetska industrija zabave i antikulture danas zauzima značajno mjesto i privlači veliku pažnju. Međutim, i pored napretka tehnologije, prema mom mišlјenju, knjiga i kulturno naslijeđe imaju svoje mjesto u današnjem društvu, jer su nezamjenjivi. Kultura je stanje svijesti i stvar vaspitanja i obrazovanja. Knjige će u budućnosti i kod nas imati digitalne forme prisutne u praksi, ali smatram da izvorno djelo, u autentičnom obliku, nikada neće moći imati konkurenciju i da treba raditi na promociji i očuvanju tradicionalne forme.
Koji su planovi i prioriteti Biblioteke u 2025. godini?
– U ovoj godini imamo mnogo planova. Na prvom mjestu uvijek je dopunjavanje i obnova bibliotečkog fonda, kao i organizacija promocija djela zavičajnih pisaca, ali i djela poznatih književnika iz regiona. Značajni dio naših aktivnosti usmjeren je na rad s djecom i brojne radionice, a organizujemo i izložbe i učestvujemo u svim gradskim manifestacijama. Trudićemo se i ove godine da u organizaciji rada i događaja odemo korak dalјe.
Skup Društva bibliotekara u Prijedoru
Ima li izgleda da Biblioteka više ne bude podstanar u Muzeju Kozare već da dobije vlastiti prostor ?
– Naša ustanova je prije dvije godine obilјežila jubilej – 60 godina rada pod okrilјem lokalne zajednice, iako je u različitim organizacionim strukturama radila i mnogo ranije, više od jednog vijeka. Najveći problem naše ustanove je nedostatak prostora, jer smo od 1987. godine podstanari Grada Prijedora i prostor dijelimo s Muzejom Kozare. Imali smo tokom prethodnog perioda brojne razgovore na temu rješavanja ovog pitanja s nadležnim institucijama. Grad Prijedor ima sluha, ali ovo je zaista veliki projekat, za koji je neophodno izdvojiti značajna sredstva kako bi se jednom zauvijek riješio problem, uz ispunjavanje svih neophodnih standarda koji se tiču ustanove matičnog tipa, kao što je naša. Vjerujem da će u skorije vrijeme i ovo pitanje biti prvo na listi prioriteta.
