Aleksandar Savić, aktuelni predsjednik Područnog fudbalskog saveza Prijedor i FSA Prijedor, takođe je predsjednik Upravnog odbora FK „Rudar-Prijedor“. Sakuplјanje sportskih dresova i fudbalskih rekvizita njegov je hobi godinama, a u svom knjigovodstvenom servisu ima ih više od 400. Svojevremeno je ugradio vitrine da bi napravio više mjesta za ovu vrijednu kolekciju.
„Ljubav prema fudbalu javila se od malih nogu. Ja sam 1975. godište, ali se sjećam Svjetskog prvenstva u Španiji 1982. godine. Pošto sam rođeni Urijaš, mi smo na Urijama uvijek ganjali loptu i imali ekipe. Tad smo ih zvali ‘njiva protiv njive’ i uvijek sam bio golman. I dan-danas sam. Iako imam punih 50 godina, učestvujem na turnirima. Imam svoju ekipu veterana iz Prijedora“, kaže Savić.
Aleksandar Savić Sarma ima preko 400 dresova
Prvi je bio dres Nemanje Vidića, koji mu je 2005. godine donio brat iz Londona.
“Tako je nekako spontano krenulo. Kroz neke poslove koje sam odrađivao u servisu, lјudi su mi ponekad, u znak zahvalnosti, donosili dresove. Godine 2015. ‘odradio’ sam ove vitrine i trenutno u kolekciji imam više od 400 dresova. Svi su mi podjednako značajni. Recimo, imam dres od Borjana s potpisom, od Asmira Avdukića koji je bio reprezentativac BiH. Imam i dresove Prijedorčana, koji su pronijeli slavu našeg grada: od Stakića, Saničanina, Mikića, Topića, Dragića itd. Dresovi od Luke Jovića i golmana Robena su bukvalno s njih skinuti. Imam prvi dres ‘Rudara’ kad je prvi put igrao Premijer ligu. Tu je i dres Kolarova koji je nosio na utakmici za ‘Mančester siti’. Beskrajno mi je drag dres OFK ‘Prijedor’ iz 1979. godine“, priča Savić.
Prvi dres OFK ‘Prijedor’
Nјegova lјubav prema fudbalu tu ne završava. Često odlazi na utakmice i rado navija sa tribina velikih fudbalskih stadiona. Posebno kad igra „Crvena zvezda“.
„Osnivač sam i predsjednik FSA Prijedor i kao navijaču, taj mi je klub broj jedan. Drugi je ‘Rudar-Prijedor’, a u ravni s ovim klubovima su i crveno-beli odnosno ‘Crvena zvezda’“, ističe ovaj pasionirani lјubitelј fudbala. Sarma, kako ga od milјa zovu Prijedorčani, u svojoj kolekciji ima i kopačke golmana „Liverpula“ Lorisa Karijusa, koje mu je poklonio Želјko Buvač iz Omarske.
„Pehara imam onih ‘zarađenih’ (smijeh), da stvarno ne znam gdje ću s njima tolikima. Imam i pet lopti sa finala Lige šampiona, čak i ona kojom se 2006. godine igrala utakmica u grupnoj fazi“, ponosno ističe ovaj Prijedorčanin.
Povodom obilјežavanja trideset godina postojanja Područnog saveza Prijedor, u planu je svečana akademija, za koju još nije preciziran termin. Savić očekuje da će do kraja juna biti u funkciji novi reflektori na stadionu “Rudara”.
„U planu je da se radi pomoćni teren s umjetnom travom, renoviraćemo svlačionice koliko nam sredstva budu dozvolјavala. Za par godina vjerovatno ćemo pokušati još bolјe napraviti glavni teren. Negdje 2028. godine pokušaćemo izboriti Premijer ligu kada bude obilјežavano 100 godina kluba ‘Rudar-Prijedor’“, navodi Aleksandar Savić Sarma.
Savić je počeo studirati medicinu, ali se nakon par godina odlučio da ipak pređe na ekonomiju. Više od dvije decenije bavi se poslom knjigovođe, a lјubav prema ovom poslu na njega je prenio otac. Vlasnik je knjigovodstvene agencije u kojoj zapošlјava osam radnika. Prostor u njegovoj kancelariji ispunjen je dresovima i raznim sportskim rekvizitima. Kaže u šali da kad mu dođe inspekcija, ostanu u čudu i pitaju ga da li je to knjigovodstveni servis ili sjedište UEFA-e.
PARA UVIJEK NEDOSTAJE
„Svugdje su finansije jako bitne i ako nemaš para, malo šta možeš kvalitetno uraditi. I ovo u FK ‘Rudar-Prijedor’ dešava se zbog finansija koje su trenutno vrlo loše. Nismo u mogućnosti da igramo Premijer ligu BiH, igramo trenutno Prvu ligu, imamo dobre rezultate i pored svih problema, momci dobro igraju, zalažu se. Kao i u svim drugim sferama života, uvijek fali novca. Ima ga, ali nedovolјno“, kaže Savić.
OSTAJE ŽELJA ZA PIKSIJEVIM DRESOM
Najdraži fudbaler mu je Aleksandar Stojković Piksi, čiji dres još uvijek nema.
“Divio sam se njegovim majstorijama na terenu još kao dijete. Za mene je on najbolјi igrač kojeg pamtim. Dokaz koliko ga volim je i slika koju je radio jedan umjetnik iz Banjaluke i ovdje je na zidu, ali imam jednu i u spavaćoj sobi. Volio bih kad bih mogao dobiti neki njegov dres“, ističe Savić.
