Milan Bogun Prijedorčanima je dobro poznato lice. Kao sportski novinar, gotovo pola vijeka prati i promoviše sport. Iako je u penziji, Bogunče – kako ga od milјa zovu, ostao je uz sport. I danas, pored brojnih zdravstvenih problema i života u oskudici, često je na fudbalskim i ostalim terenima, gdje, uglavnom volonterski, vrijedno bilјeži rezultate prijedorskih klubova. Nјegovo zalaganje i trud prepoznali su i nadležni, pa je tako dobio priznanje za doprinos popularizaciji i promociji sporta na 55. Izboru sportiste grada Prijedora.
Milan Bogun bio je dugogodišnji radnik IPC-a “Kozarski vjesnik”. Prvi novinarski zadaci bile su, kaže, vijesti na Radio Prijedoru, o seoskim turnirima u malom fudbalu i turniru uz Dan akcija.
“U sjećanju mi je program radija brigade Ljubijski Rudar iz 1975. godine u Lomnici kraj Kruševca. Izvještaj o šahovskom turniru između prijedorskih i šahista iz Orahovice prenio je i jutarnji program Radio Beograda. Naime, šahovski meč je prekinut radi pogreške u potezu šahiste s Kosova. Jedan Prijedorčanin je, navodno, šamarom nokautirao protivnika. Voditelј je to prokomentarisao kao: ‘Gruba igra i u šahu’”, prisjeća se Bogun.
U mladosti su mu se, kaže, kockice posložile tako da se obreo u novinarstvu.
“Skroman studentski kredit od opštine, bio je glavni izvor mog finansiranja u velegradu Zagrebu, pa je tako saradnja sa novinskom kućom ‘Vjesnika’ postala nasušna potreba. Uz studiranje, moj životni put odredili su obavezno stažiranje u Karlovcu, Petrinji, Benkovcu. Polugodište sam predavao odbranu i zaštitu u Građevinskom školskom centru Zagreb. Sport je sve to posložio u mozaik”, navodi on.
U momačkim danima, stigao je i da gradi Moravu kraj Kruševca, bude udarnik 1975. godine, akcijaš sa Nišave, zagrebačke Save i Kozare. U svom bogatom radnom vijeku, imao je priliku da ispeče zanat kao dopisnik i saradnik raznih medija. Skrasio se u “Kozarskom vjesniku”, ali je sport svojevremeno pratio i za zagrebački “Vijesnik”, “Večernji list”, “Sportske novosti”, beogradski “Sport”, “Glas”, “Nezavisne novine” te brojne televizijske kuće. Na pitanje koji mu je sportski zadatak predstavlјao najveći izazov, Bogun odgovara da je izazova bilo mnogo.
“U Slovačkoj sam bio u pratnji košarkašica prijedorske ‘Mladosti’. Snimao sam prastarom kamerom, ponuđenom od prijedorske policije. Sa kamerom težom od 10 kilograma, bio sam ‘atrakcija’. Svi su imali digitale, a ja manuelu. Dugo vremena snimao sam jezero Balaton. Tamo se pojavio, pričaju, famozni ptičiji grip. Srećom ni cure ni nas nije zakačilo”, priča Bogun.
Ističe da nije bilo nimalo lako, ni sportistima igrati ni novinarima pratiti, događaje po različitim neuslovnim terenima. Naporna su bila i putovanja sa klubovima.
“Sportisti su korektni, nikad nisu tražili da ‘naduvam’ rezultate. Iskren da budem, znalo je biti i lažnih rezultata koje je organizator demantovao”, kaže naš sagovornik.
Prokomentarisao je sport nekad i sad.
“Predratni sport sistemski je bio uređen. Kvantitet i kvalitet danas su u velikom padu. Vidi se to i po rezultatima nekih bivših prijedorskih premijerligaša”, ocjenjuje Bogun.
Pozitivnim smatra što su povećana sredstva u budžetu grada za sport, ali želio bi, kaže, da se još više ulaže u ovu oblast. Ovaj sportski novinar u penziji, može se pohvaliti brojnim priznanjima. Na 55. Izboru sportiste grada Prijedora, početkom ove godine, nagrađen je za doprinos u popularizaciji i promociji sporta.
“Proglašavan sam više puta najbolјim sportskim novinarom Prijedora, a dobio sam svojevremeno i plaketu za dugogodišnji stvaralački rad u razvoju i popularizaciji fizičke kulture i sporta, po izboru tadašnje Nezavisne radio televizije Banja Luka. Specijalno priznanje primio sam i na 43. Izboru sportiste grada 2012. godine. Ovih dana dobio sam peto priznanje na izboru najbolјeg sportiste u Prijedoru. Nagrade laskaju, ali su one takođe stimulans i obaveza za budućnost”, navodi Bogun.
U penziji je već četiri godine. Život ga je natjerao da sada, umjesto sportskih, više prati vlastiti zdravstveni bilten u kome su se, kako kaže, našla dva bajpasa, dva stenta i preko deset dijagnoza. Narušeno zdravlјe nije uticalo na njegov vedar duh i lјubav prema sportu. Prijedorčanima je dobro poznat i po tome što, kada iscrpi sva pitanja sa sportistima, razgovor zaokruži sa čuvenim: “Šta reći?”. Na kraju našeg razgovora, postavili smo mu to isto pitanje, a on je završio želјom da dočeka još mnogo vrhunskih sportskih rezultata prijedorskih klubova i infrastukturu po mjeri dobrih sportista.
RAZGOVORI S POZNATIMA
Milan Bogun ističe da je zadovolјan što je imao priliku da, u svom dugogodišnjem radu, doprinese afirmaciji brojnih sportista i sportskih radnika. Imao je priliku da piše o rukometašici Indiri Jakupović Kastratović, fudbalskom treneru Radoslavu Zubanoviću, jugoslovenskom fudbalskom reprezentativcu Idrizu Hošiću, olimpijcima Franji Miheliću i Milenku Mučibabiću te mnogim drugima.
Sa rukometašicom Indirom Jakupović Kastratović u studiju TV Prijedor
Izvor: kozarski.com