Povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša, u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru, otvorena je izložba pod nazivom “Jasenovac, moja priča”. Ova postavka predstavlja omaž precima učenika i radnika škole, a njena suština ogleda se u 28 priča koje čuvaju uspomenu na stradanje u logoru Jasenovac.
Učenici su kroz radove prikazali sudbine svojih predaka, poručujući da istina o Jasenovcu nije ispričana do kraja i da će i dalje istraživati istoriju, kako bi očuvali kulturu sjećanja. Među njima je i Teodora Šormaz, učenica četvrtog razreda, koja ističe ličnu povezanost sa ovom temom.
“Smatram da je bitno da se zna priča o cijeloj našoj istoriji i precima. Moj pradjed je preživio Jasenovac. Važno je pričati o stradanju kako bi se podigla svijest kod ljudi i kako se istorija stradanja više nikada ne bi ponovila“, rekla je Teodora.
Sličnu poruku prenosi i njen školski kolega Andrej Pijak, koji je izložbi dao doprinos pričom o svom djedu Jovici Šaroviću.
„Ovdje sam da se postaramo da građani i učenici naše škole dobiju važne informacije o stradanju Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu. Naš zadatak je da njegujemo kulturu sjećanja, jer žrtve ne smiju biti zaboravljene“, istakao je Andrej.
Izložbu je pripremila Branka Kovačević, bibliotekarka škole, zajedno sa učenicima i kolegama iz kolektiva. Kako je navela, inicijativa je naišla na jedinstvenu podršku među nastavnicima i učenicima, a radovi su sabrani i u publikaciji.
„Djeca Kozare imaju šta da kažu. Kroz ove priče vaskrsavamo pretke, one koji su postradali na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Ovdje su priče naših učenika, profesora, radnika škol i moja lična priča. Vjerujem da ćemo nastaviti ovim putem“, izjavila je Kovačevićeva.
Dražena Mršić, direktor Ugostiteljsko-ekonomske škole Prijedor je istakla da je Jasenovac jedna od najbolnijih tema Krajine i Potkozarja.
„Mladi znaju da je to bilo masovno stradanje Srba, Jevreja i Roma, ali nemaju pravu sliku o razmjerama monstruoznosti zločina. Ovom izložbom želimo da ih povežemo sa ličnim porodičnim pričama i da shvate da se to nije dešavalo negdje daleko, već nama i našim precima — poručila je Mršićeva.
