Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas obilježavaju dan Svetih mučenica Agapije, Hionije i Irine.
Bile su sestre rođene, iz okoline Akvileje.
Kad je car Dioklecijan bio u Akvileji naredio je da se pogubi znameniti duhovnik Hrisogon. U to vrijeme neki stari prezviter Zoil imao je viđenje kojim mu se otkri, gdje se nalazi tijelo Hrisogonovo nesahranjeno.
Požuri starac, nađe tijelo mučenikovo, položi ga u sanduk i držaše u svom domu. Trideseti dan poslije toga javi mu se sveti Hrisogon i izvjesti ga, da će u toku devet dana one tri djevojke mučenički postradati, a da će i on u tom vremenu prestaviti se.
Isto to vide i Anastasija Uzorešitelnica, koja bješe pošla za svojim učiteljem Hrisogonom. I zaista poslije 9 dana i starac Zoil prestavi se, a one tri sestre bejahu izvedene na sud pred cara.
Car savjetovaše svjete djevojke, da se poklone idolima, no one sve otkazaše i ispovijediše svoju tvrdu vjeru u Hrista.
Irina reče caru, kako je glupo klanjati se stvarima od kamena i drveta, koje su poručene, za pogođenu cijenu, da se naprave rukama kakvog smrtnog čovjeka. Razjaren car baci ih u tamnicu.
Kada je car pošao u Makedoniju, povedoše za njim sve robove i sužne, među kojima i ove tri svijete. Dade ih car nekom vojvodi Dulkitiju na istjazanje. Ovaj vojvoda raspaljen mračnom strašću, htjede da oskrnavi djevice, no kada htjede ući k njima u tamnicu, u vrijeme kada se one moliše Bogu, njemu se uze pamet, te napade na crne kotlove i lonce ispred vrata da grli i ljubi, te tako sav ode garav i crn.
Čuvši car za ovaj slučaj naredi, da da drugi vojvoda Sisinije, preduzme suđenje ovim sestrama. Poslije teškog istjazanja sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vrijeme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
No, kada posla Irinu po vojnicima u bludilište, anđeli Božji spasoše ovu čistu djevicu, vratiše vojnike a nju izvedoše na jedno brdo. Sutradan izađe vojvoda s vojnicima ka tome brdu, no ne mogavši se uspjeti, naredi, te Irinu strijelama ustrijeliše. Sveta Anastasija prikupi sva tri tijela na jedno mjesto i česno sahrani.
Sve časno postradaše za Hrista Cara i Gospoda oko 304 god.
