Iako Srpska i BiH još ni približno ne mogu da se pohvale praksom da predstavnici vlasti od srca driješe kese i pomažu ubogima, pojedinačni primjeri humanosti ipak daju nadu da će, bar u daljoj budućnosti, oni kojima je narod dao moć u ruke tom istom narodu i lično pomoći, bar koliko mogu!
Među onima koji već razmišljaju i djeluju na taj način svakako je i nezavisni odbornik iz Kozarske Dubice, tridesetpetogodišnji Dragan Brdar, koji je, do sada, pola svojih odborničkih dodataka dao sugrađanima kojima je pomoć bila prijeko potrebna!
On je tako u paramparčad razbio stereotip da politika i humanost teško mogu da idu ruku podruku, i od oktobra 2012. do danas poklonio oko 5.000 KM. Brdar u svojim postupcima ne vidi ništa neobično, smatrajući da svako ko na poziciju dođe zahvaljujući građanima treba to i da cijeni, odnosno da se nađe onima koji samostalno ne mogu da se izbore s nekim životnim nedaćama.
– I te kako sam svjestan da sam postao odbornik zahvaljujući podršci i glasovima svojih komšija, prijatelja i sugrađana. Ne želim da ostanem upamćen kao neko ko je četiri godine sjedio u skupštinskoj sali, primao plate, a ništa nije uradio za te iste ljude! Ovo je način da im, bar na neki način, vratim za povjerenje koje su mi ukazali, odnosno da me, danas-sutra, ljudi pamte ne kao političara nego kao dobrog čovjeka – ističe Brdar za Press.
Prema indeksu darežljivosti, koji se formira po procentu davanja dobrotvornih priloga u humanitarne svrhe, BiH se nalazi na 103. mjestu od ukupno 135 zemalja svijeta.
Analitičari i sociolozi ocjenjuju da se humanisti među političarima češće mogu prepoznati na lokalnom nivou vlasti, a rjeđe na višem nivou.
– Oni s većim ovlašćenjima, odnosno većim primanjima, teže se odriču para. S druge strane, većini političara do naroda je najviše stalo pred izbore. Međutim, ima i onih koji pomažu kad god mogu, što je za svaku pohvalu – smatraju sociolozi.
Ovaj odbornik mekog srca kao viši radiološki tehničar zaposlen je u dubičkom Domu zdravlja, dok živi u istom domaćinstvu s roditeljima koji su penzioneri.
– Ne kažem da imamo nekog viška, ali uvijek se može pomoći onima koji su u stvarnim materijalnim neprilikama. Dosad sam najviše pomagao sportskim klubovima i mladima, ali i onima čija je egzistencija zaista bila ugrožena – kaže Brdar.
Tako je svojim sugrađanima plaćao račune za struju, djeci mjesečne karte, nasipao seoske puteve, kupovao kuhinjske elemente, higijenske pakete i hranu…
– Svjestan sam da to nije ništa posebno, ali nekome dobro dođe. S druge strane, jedan iskren osmijeh djeteta koje dobije mjesečnu kartu meni znači mnogo više nego tih 50 KM, zbog čega ću i ubuduće, koliko god budem mogao, pomagati svojim sugrađanima. I drago mi je što nisam jedini odbornik koji ima sluha za svoje birače – kaže Brdar.
A među njima će, po humanom odnosu prema građanima kako Banjaluke, tako i Srpske, svakako ostati upamćen i odbornik SNSD-a u banjalučkom parlamentu i tehnički direktor Fabrike obuće “Bema”, Marinko Umičević, koji već sedam godina svoj odbornički dodatak prosljeđuje onima koji su u teškoj materijalnoj situaciji. U prvom redu, to su djeca koja se školuju i invalidi, a Umičević je pokrovitelj i brojnih humanitarnih akcija, kulturnih i sportskih događaja.
– Zaista ne vidim šta je tu čudno! Smatram da je lakše davati nego tražiti pomoć. A svi smo mi nekad bili u poziciji da nam ona treba, samo što su neki brzo zaboravili kako to izgleda. Za one koji to pamte sasvim je logično da, kad su u mogućnosti, pomognu ljudima koji sami ne mogu da se izbore s nekim životnim problemom – kaže za naš list Umičević, koji je i predsjednik Košarkaškog kluba invalida “Vrbas” i savjetnik predsjednika RS za privredu.
Riječ je o čovjeku koji se odazvao gotovo svakoj humanitarnoj akciji za koju je čuo, ne birajući način na koji će pomoći onima koji su bili njeni akteri.
Poručuje da sebe ne smatra političarem nego društveno odgovornom osobom, zahvaljujući se stalno Bogu što mu je omogućio da pomaže drugima.
– Svima koji su na nekim pozicijama savjetovao bih da izađu iz svojih kabineta i obiđu običan narod. Vjerujem da će malo ko ostati imun na tragedije i tužne životne priče tih ljudi. Tako će biti povećan broj onih koji su spremni da se nekom nađu u nevolji – poručuje Umičević.
Press