U Muzeju Kozare održano je stručno predavanje na temu “Ukrasni motivi – od iskopina do tkanina” te radionica kozarskog veza u saradnji sa Kolom srpskih sestara Prijedor i Udruženjem za očuvanje tradicije. Radionici je prisustvovala Svjetlana Marić, nastavnik geografije u Osnovnoj školi “Petar Kočić”, koja je i koordinator Sekcije žena pri KUD-u “Brojanica”, Gomjenica.
“Sekcija žena izrađuje razne rukotvorine s ciljem očuvanja starih ženskih zanata, naše tradicije i nacionalnog identiteta. Takođe, kao nastavnik kojem je etnologija prioritet, već godinama s djecom prikupljam etno-eksponate. Imamo zavidnu etnološku zbirku, a posebno bih istakla dva eksponata koja sam danas donijela. Radi se o dvije ženske haljine-košulje, urađene potkozarskim vezom. Datiraju iz tridesetih godina 20. vijeka. To su bile vjenčanice naših baka. Jedna je od moje bake Bosiljke Radaković iz Božića, a druga od bake mog supruga, Mare Kusonjić iz Gomjenice”, rekla je Marićeva i istakla da su vjenčanice rađene originalnim kozarskim vezom, na tvrdom suknenom platnu.
Dara Avramov iz Kola srpskih sestara donijela je neke od svojih rukotvorina poput jastučnica i stolnjaka s prazničnim motivima. Kaže da je majka prenijela znanje na nju, jer se od ženskog djeteta očekivalo da zna svašta da radi. Kvalitet njenog veza prepoznali su mnogi, tako da dosta toga i proda.
“Od osme godine se bavim vezom i to je prešlo u ljubav. Meni je to relaksacija i terapija. Priroda mi je omiljeni motiv, a svaki cvjetić koji navezem, meni zamiriše”, opisuje Avramova.
Dodaje da koristi lan, pamuk i šifon, te da dobar vez, u koji je utkana i ljubav vezilje, ne može brzo da se završi. Primjera radi, za jedan nadstolnjak da ga naveze, treba joj oko sedam dana. Radionici kozarskog veza prisustvovale su brojne mlade Prijedorčanke koje su tu došle da nauče nešto novo, a neke i da nadograde osnove koje su na njih prenijele njihove bake. Pažnju je privuklo i stručno predavanje o ukrasnim motivima na iskopinama i tkaninama, koje su održale Danijela Radosavac i Marija Šormaz iz Muzeja Kozare. Po riječima Šormazove, namjera im je bila da pokažu da su se ukrasni simboli na ovom prostoru dugi niz godina nalazili u nekom sličnom ili istom obliku, odnosno da su arheološka nalazišta blizu Prijedora imala slične motive kao i narodna nošnja.
“Htjeli smo to nekako da spojimo, uz radionicu u saradnji sa Kolom srpskih sestara i Udruženjem za očuvanje tradicije, da naučimo mlade vezu, da naprave prve korake u tom smislu i da se možda neki od njih nastave baviti time”, rekla je kustos etnolog Marija Šormaz.
Predavanje i radionica organizovani su povodom Međunarodnog dana muzeja.
“Ovogodišnja tema je ‘Muzeji u zajednicama koje se brzo mijenjaju’. Željeli smo da kroz ovu radionicu pokažemo ono što smatramo da je uloga muzeja u budućnosti, a to je spona između prošlosti i onoga što nam tek dolazi”, rekla je Marina Ljubičić Bogunović, v.d. direktora Muzeja Kozare.
U prijedorskom muzeju navode da će slične radionice nastojati češće organizovati, kako bi stare zanate prenijeli na mlade generacije. Originalnost kozarskog veza čini kombinacija boja i šara. Kao što je zmijanjski vez ušao na listu nematerijalne kulturne baštine UNESKO-a, nadati se da će svoje mjesto na njoj ubrzo naći i kozarski vez, rečeno je ovom prilikom. Međunarodni dan muzeja, 18. maj, obilježava se od 1977. godine.
