JU Centar „Sunce“ Prijedor bavi se obrazovanjem, rehabilitacijom i podrškom djece i mladih sa smetnjama u razvoju. Kao jedna od četiri specijalizovane ustanove tog tipa u BiH, važan je oslonac porodicama iz Prijedora i šire regije. Povodom 52. godišnjice rada ove ustanove, o svakodnevnim izazovima, značajnim pomacima, stručnim programima i planovima za budućnost, za „Kozarski vjesnik“ govorila je direktor Slađana Radaković.
Centar „Sunce“ ove godine obilježava 52 godine rada. Na koji način ćete obilježiti Dan škole i godišnjicu?
– Način obilježavanja 52. godišnjice biće prilagođen trenutnim mogućnostima djece i realizovaće se unutar same ustanove, kroz aktivnosti sa svim učenicima. Dok je ranijih godina obilježavanje Dana škole bilo otvorenog tipa, sada je to teže izvodljivo, jer sve više djece dolazi sa složenijim dijagnozama i težom kliničkom slikom. Trenutno u osnovnoj školi imamo svega pet učenika sa lakšim intelektualnim teškoćama, dok većinu čine djeca sa višestrukim smetnjama, autizmom, pervazivnim razvojnim poremećajima i kombinovanim teškoćama, uključujući i duševne smetnje. Djeca često imaju izražene senzorne osjetljivosti, poteškoće u verbalnoj komunikaciji i ograničen kontakt sa okolinom, što dodatno otežava njihovo javno uključivanje u aktivnosti. Ove promjene u strukturi korisnika dovele su do značajnih prilagođavanja ne samo u radu naše ustanove, već i u obrazovnim programima za stručni kadar. Tako je, na primjer, uveden i novi smjer „Razvojni poremećaji“ u okviru defektologije, kao odgovor na sve prisutnije i kompleksnije dijagnoze kod djece.
Opstanak i rad Centra „Sunce“ kroz više od pet decenija potvrđuje njegovu izuzetnu važnost u zajednici, posebno u kontekstu pružanja stručne i sveobuhvatne podrške djeci sa razvojnim teškoćama.
Centar „Sunce“ pruža širok spektar usluga djeci i mladima s različitim smetnjama u razvoju. Kako je organizovan rad ove ustanove danas?
– Centar „Sunce“ trenutno obuhvata osnovnu i srednju školu, predškolski program (vrtić), kao i resursni centar. U osnovnoj školi sa lakšim intelektualnim smetnjama imamo svega pet učenika. Srednju školu pohađaju 24 učenika raspoređena u sedam odjeljenja. Dodatno, 64 učenika sa težim i kombinovanim smetnjama uključeno je u specijalizovane obrazovne grupe koje traju 12 godina (četiri nivoa po tri godine) i raspoređeni su u ukupno 20 odjeljenja. Predškolski program trenutno pohađa sedmoro djece, što je više od standardne norme, a realizuje se zahvaljujući podršci Grada Prijedora, na čemu smo izuzetno zahvalni. Upravo je rana intervencija – rad sa djecom već od treće ili četvrte godine – ključna za njihov kasniji razvoj i integraciju. Pored toga, Centar funkcioniše i kao resursni centar za širi region. U Trebinju djeluju dva stručna radnika koji pokrivaju potrebe djece u Hercegovini (Trebinje, Gacko, Bileća), dok se u Prijedoru nalazi jedan resursni radnik zadužen za regiju koja obuhvata Novi Grad, Kozarsku Dubicu, Kostajnicu, Oštru Luku, Omarsku i druga mjesta. Ovaj dio rada Centra omogućava stručnu podršku i djeci koja nisu direktno uključena u nastavni proces u samoj ustanovi.
Koliko su stručni programi važni za djecu i kakvi su dosadašnji rezultati u pogledu zapošljavanja i praktične primjene naučenog znanja?
– Posebno smo ponosni na rezultate koje ostvarujemo u stručnom obrazovanju djece sa lakšim intelektualnim teškoćama, koje se u Centru obučavaju za zanimanja poput bravara-zavarivača, krojača i kuhara. Nažalost, sve je manje djece iz ove kategorije koja dolaze u specijalizovane ustanove, jer se upisuju u redovne škole gdje često ne dobiju adekvatnu podršku. Naša praksa pokazuje da su učenici koji su kod nas završili zanate u posljednjih sedam godina – svi zaposleni. Naš nastavni program stavlja poseban fokus na praktični rad. U radionici za zavarivanje učenici rade na profesionalnoj opremi, uz podršku diplomiranog inženjera mašinstva i profesora specijalizovanog za bravarstvo. U kuharskom programu pripremaju više od stotinu obroka, dok su modni krojači imali zapažene nastupe na revijama, poput one u Pozorištu Prijedor i u Gradišci, gdje su predstavili modele izrađene od reciklirane garderobe pod sloganom „Recikliraj, profitiraj“. Djeca koja završe stručne programe često se osamostaljuju, zasnivaju porodice, polažu vozačke ispite i aktivno učestvuju u društvenom životu. Kod nas imaju više vremena, pažnje i podrške, a istovremeno osjećaj pripadnosti – ne doživljavaju sebe kao drugačije. Naši učenici ravnopravno učestvuju u svim važnim događajima koje organizuju Grad Prijedor i Ministarstvo prosvjete – od uličnih trka, izviđačkih aktivnosti, maskenbala, pa sve do zajedničkog obilježavanja mature. Naš cilj je jasan: da pokažemo kako, iako različiti, možemo biti jednaki i vidljivi članovi zajednice.
Kako ocjenjujete napredak Centra “Sunce” i u kojoj mjeri lokalna zajednica ima sluha za potrebe obrazovanja osoba sa poteškoćama u razvoju?
– Napredak Centra najbolje vidi sama javnost. Prije nešto više od desetak godina, Centar je bio potpuno zatvoren. Djeca nisu učestvovala ni u jednoj aktivnosti van Škole. Danas učestvujemo na gotovo svakom događaju, a mnogi nisu ni svjesni da naši učenici redovno osvajaju nagrade u oblasti likovne umjetnosti. Njihove radove potpisujemo kao Centar “Sunce”, bez isticanja da se radi o djeci s poteškoćama, što našim uspjesima daje dodatnu vrijednost. U proteklim godinama uloženo je mnogo: renoviran je prostor, uveden produženi boravak, nabavljeno je kombi vozilo za nepokretne učenike i uvedena vanredna linija prevoza koja obuhvata i mjesta poput Hambarina i Ljubije. Osim toga, imamo senzornu sobu, nutricionistički plan ishrane, kao i personalizovane jelovnike za djecu sa specifičnim dijagnozama. Podršku imamo i od Grada i od Ministarstva, ali moram posebno istaći Grad Prijedor koji zaista ima sluha. Zahvaljujući zajedničkoj saradnji i ljudima dobre volje, obezbijedili smo lift-kapsulu, kombi vozilo, opremu za senzornu sobu, a nedavno i sredstva za maturske troškove naših učenika. U znak zahvalnosti, imena donatora ispisali smo na kombiju – to je najmanje što možemo učiniti da im zahvalimo. Mi smo naučili da se borimo sami, jer su potrebe djece daleko veće od onoga što naš budžet može pokriti.
S kojim ste se izazovima najčešće susretali u radu?
– Jedan od najvećih izazova s kojim se kontinuirano suočavamo jeste nedostatak prostora. Broj djece – naročito one s težim smetnjama – raste, a naše prostorne mogućnosti su ograničene. Većinu učionica morali smo dodatno adaptirati – tri učionice smo praktično napravili u hodnicima, a jednu smo ljetos pregrađivali. Nažalost, više nemamo slobodnog prostora, iako su odjeljenja malobrojna. Takođe, u fazi smo oblaganja učionica strunjačama, kako bi bile bezbjednije za djecu. Preko šest godina postoji projektna dokumentacija za proširenje objekta, koja je čak dva puta ušla u Strategiju razvoja grada Prijedora. Tim proširenjem predviđene su spavaonice za djecu koja dolaze iz udaljenih ruralnih područja, prostor za psihomotornu reedukaciju, dodatni prostor za fizioterapeuta, kao i učionice. Iako imamo kvalitetan kadar – preko 25 defektologa i verifikovanih stručnih saradnika – problem ostaje prostor. Produženi boravak funkcioniše od 7 do 17 časova, uz četiri izvršioca, ali i tu se osjeća prostorna skučenost. Vrtić nam je već prepun, a potrebe su veće nego što možemo da pružimo – nažalost, čak i ako bi neko ponudio finansiranje, trenutno nemamo gdje da otvorimo novu grupu.
Senzorna soba koju imamo je već zastarjela (opremljena 2012. godine), pa bi bilo poželjno da se obnovi. Pored nje, planiramo i formiranje „svijetle sobe“, koja bi bila dopuna postojećim terapijskim prostorima. Imamo i planove za dalju nabavku opreme – nedavno smo nabavili vibrofon, pored već postojećeg Eminger aparata. Ukratko, uz ljudske resurse koje imamo i uz minimalna infrastrukturna ulaganja, mogli bismo napraviti značajan iskorak u kvalitetu rada i uslovima za našu djecu.
