Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju prenos moštiju našeg prvog učitelja i arhiepiskopa svetitelja Save.
Ovoga dana ustanovljeno je u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi da se praznuje prenos moštiju svetog i bogonosnog oca, iz Trnove u Manastir Mileševa.
Prenos moštiju Svetog Save, dogodio se za vrijeme vladavine kralja Vladislava 1237. godine. Nakon godinu dana od sahrane tijela prvog svetog arhiepiskopa srpskog, namjesnik Arsenije je želio da se Savino sveto tijelo prenese u Srbiju, pa je predlagao i kralju.
Govorio je da je velika žal kako njega, tako i naroda koji je zadužio svojim dobročinstvima, crkvama i manastirima koje je podigao i ostavio. Ne ide da njegove mošti ostanu u tuđoj zemlji van njegove crkve i otadžbine.
Vladislav se veoma obradovao ovom prijedlogu, i odmah poslao izaslanika sa pismom svom tastu, caru Asenu u Bugarsku. Međutim, car nije želio da preda svete mošti već je obrazložio da bi taj zahtjev imao smisla ukoliko se oni ne bi pravedno i dostojno odnosili prema svetitelju, ovako ga ne želi predati Srbiji.
Kralj mu je ponovo poslao pismo, ali ovog puta je Asen sazvao svoje patrijarhe i viđenije građane, kako bi donio odluku. No, ipak, odgovor je glasio da ne želi da preda sveca, jer je on tu izabrao da počiva i da tako treba da ostane.
Vidjevši kralj da ne može nikako da se dogovori sa svojim tastom, riješio je da ga posjeti lično. Prije nego što je stigao u carske dvore, prvo je otišao na grob svetog Save gdje mu se molio i plakao. Potom je otišao na carevu gozbu, gdje je bio dočekan kako dolikuje.
Te noći u snu se caru Asenu, javio anđeo božji u vidu Save, i rekao mu da dopusti kralju Vladislavu da prenese njegovo sveto tijelo u Srbiju. Tako je i bilo. Kralj sav srećan krenu sa moštima svoga strica u otadžbinu, u manastir Mileševa, čija je zadužbina kralja Vladislava.
Poslije nekog vremena, jednom pobožnom prepodobnom starcu u Manastiru Mileševi javi se u snu Sveti Sava govoreći, da njegove svete mošti izvade iz groba i polože ih ispred groba u crkvi. To su uradili. Podigli su iz groba presveto tijelo njegovo čitavo i netruležno i miomirisno, i stavili ga naprijed u crkvi, svima na viđenje, poklonjenje i iscjeljenje.
Od svetih moštiju dogodila su se mnoga čudesna iscjeljenja, kao što o tome opširno govore životopisci Teodosije i Domentijan, prenosi Telegraf.
