Dan odbrane grada Prijedora biće obilježen svečanim defileom u petak, 30. maja, povodom 83 godine od oslobođenja i 33 godine od odbrane od napada muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija.
Iz Gradske uprave saopšteno je da će se svečani defile sa početkom u 10.30 časova kretati od spomenika “Za Krst časni”, dijelovima ulica Nikole Pašića, Svetosavske, prote Mateje Nenadovića i kralja Petra Prvog Oslobodioca do Trga Majora Zorana Karlice.
U odbrani Prijedora 30. maja 1992. godine poginulo je 15, a ranjeno 26 pripadnika vojske i policije.
Milan Tubin /58/ iz Prijedora, prisjećajući se tog dana, kaže za Srnu da je druga strana bila dobro organizovana, ali su se srpska vojska i policija uspješno suprotstavile i odbranile grad.
“Svi smo trudili taj dan, i vojska i policija. Ali, kad pogledaš kakva je sila bila sa druge strane, kako su bili organizovani i kako se krenuli iznenada, mi smo još i dobro prošli jer smo čuvali jedni druge. Toga jutra i policija i vojska bili su jedno. I pokazala se ta sloga i zato i jeste grad tako bio odbranjen”, rekao je Tubin.
U noći između 29. i 30. maja 1992. godine iz kasarne “Žarko Zgonjanin” jedinica koju je predvodio njegov stric Braco Tubin podignuta je najprije u Crnu Dolinu.
“Službe su imale informacije da paravojne jedinice pripremaju napad na grad. Noć je već prolazila, tamo se ništa nije dešavalo, ali negdje u zoru počela je pucnjava u Prijedoru. Nas su utovarili u pinceve i istovarili nas u Lukavici. Odmah je krenula pucnjava odozdo od Sane čim smo počeli izlaziti iz kamiona”, sjeća se Tubin.
Na potezu od Lukavice ka tadašnjem restoranu “Obala” na Sani i dalje nizvodno ka hotelu Prijedor borbe su trajale nekoliko sati.
“Bili su dobro naoružani i organizovani, dobro pripremani. Vidjelo se to po naoružanju i uniformama kad smo tu došli. Braco Tubin je bio veliki patriota, veliki Srbin, izuzetno hrabar. Angažovao se još od Slavonije u septembru 1991. godine, dobro je pazio na nas i brinuo svojim ljudima. Takvi ljudi kao što je on su zaustavili napad sa ove strane, dok je kod SUP-a bila druga ekipa, većinom ljudi Zorana Karlice”, priča Tubin.
On se prisjetio i pogibije majora Karlice, čije ime danas nosi glavni trg u Prijedoru, ističući da je bio hrabar i srčan borac.
Tubin se sjeća da je služio vojsku u Travniku kada su mu u decembru 1990. godine majka, otac i supruga poginuli u saobraćajnoj nezgodi, krenuvši mu na zakletvu. Ostala je beba od devet mjeseci i, prema pravilima JNA, kao samohrani otac bio je oslobođen nastavka vojnog roka.
“Kad su počela ratna dešavanja u BiH prijavio sam se u najbližu kasarnu i dobio poziv da završim služenje vojnog roka. Raspoređen sam u kasarnu ovdje u Prijedoru, u 43. motorizovanu brigadu u kojoj sam ostao do kraja rata”, kaže Tubin.
