Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave prepodobnog Isakiju Dalmatskog.
U vrijeme cara Valenta bilo je veliko gonjenje pravoslavaca od strane arijana, koje je i sam car pomagao. Kada je čuo za ovo, Isakije, pustinjak negdje na istoku, ostavio je pustinju i došao u Carigrad da hrabri pravovjerne i da izobličava jeretike.
Baš u to vrijeme pošao je car Valent s vojskom na sjever protiv Gota, koji su se od Dunava spuštali ka Trakiji.Isakije je izašao pred cara i rekao mu: „Care, otvori crkve pravovjernima, i Bog će blagosloviti put tvoj!“ Ali car se oglušio o starca i produžio svoj put. Sutradan opet je istrčao Isakije pred cara i opet mu ponovio opomenu svoju, i umalo car nije poslušao starca, da ga u tom nije sprečio neki njegov savjetnik, pripadnik Arijeve jeresi. Treći dan istrčao je Isakije pred cara, uhvatio konja carevog za uzdu i molio cara, da da slobodu Crkvi Božjoj, i prijetio je kaznom Božjom, ako se usprotivi njegovoj molbi.
Razjaren car naredio je i starca su bacili u neku propast od blata i trnja. Ali tri anđela su se javila i izvukla starca iz propasti. Četvrti dan izašao je Isakije pred cara i prorekao mu groznu smrt, ako ne da slobodu pravoslavnim: „Govorim ti, care, odvešćeš vojsku na varvare, no nećeš odoljeti varvarima, pobjeći ćeš ispred njih, ali ćeš biti uhvaćen i živ sažežen“. Tako se sve i zbilo.
Varvari su isjekli grčku vojsku kao travu, a car je pobjegao sa onim svojim savjetnikom, arijancem, i sakrio se u jednu košaru. Varvari su stigli na to mjesto, i saznavši gdje je car, opkolili su košaru, i zapalili je i izgorio je car Valent sa svojim savjetnikom. Potom se zacario car Teodosije Veliki, koji je čuo za Isakiju i njegovo ispunjeno proročanstvo. Prizvao ga je car sebi i poklonio mu se. Pošto se mir zacario u Crkvi, i arijanci bili prognani, htio je Isakije da se vrati u svoju pustinju, ali je poslije brojnih molbi ostao u Carigradu.
Neki velmoža sagradio mu je manastir gdje se starac do smrti podvizavao i činio mnoga čudesa. Manastir se napunio monasima i postao veliki. Pred smrt Isakije je odredio za igumana Dalmata, svog učenika, po kome se to bratstvo kasnije i nazvalo dalmatsko. I preselio se bogougodni starac Isakije oko 383. godine u vječnost, da se naslađuje gledanjem lica Božjeg, prenosi Telegraf.
