Promjenom klime promijenili su se i uslovi za uspješnu proizvodnju povrća. Ko se imalo ozbiljnije time bavi, povrće više ne uzgaja na otvorenom već u plastenicima. Milan Škrbić iz Trnopolja tri decenije bavi se proizvodnjom povrća. Naglašava da ima oko hiljadu kvadrata plastenika i da je to onoliko koliko on i supruga mogu da obrađuju. “Plasteničkom proizvodnjom se bavim od 1997. godine. Proizvodim pradajz i papriku, samo to. Radio sam nešto i na otvorenom, ali zbog ovih vremenskih i klimatskih uslova, ta proizvodnja više nema efekta. Supruga i ja radimo onoliko koliko možemo da održavamo po propisima kvalitetne proizvodnje”, kaže Škrbić.
U Odjeljenju za poljoprivredu i ruralni razvoj ističu da lokalna zajednica podsticajnim mjerama za nabavku opreme i mehanizacije želi da dmodernizuje ratarsku proizvodnju, kako bi se postigla što veća efekasnost. “Što se tiče plasteničke proizvodnje, možemo reći da smo u prethodnom periodu kao gradska uprava uložili napore da malo razvijemo ovu granu poljoprivredne proizvodnje. Prethodnih nekoliko godina realizovali smo projekte gdje smo određenim poljoprivrednim proizvođačima podijelili plastenike s ciljem da unaprijedimo njihovu proizvodnju i da oni budu konkurentniji na tržištu. Ova grana poljoprivredne proizvodnje je sve zastupljenija jer plastenička proizvodnja omogućava stabilnije prinose, bolji kvalitet proizvoda i produžava sezonu Što se tiče posjecajnih mjera, mi u sklopu našeg pravilnika izdvajamo posjecajna sredstva koja iznose dvije konvertibilne marke po metru kvadratnom zaštićenog prostora”, kaže Žarko Tubin, v.d. načelnika Odjeljenja.
Povrtlari naglašavaju da su podsticaji dobra stimulacija, dodajući da im je od velike koristi i stručna pomoć koju dobijaju od lokalne zajednice i sa republičkog nivoa, pogotovo u nastojanjima da proizvodnja bude ekološki prihvatljivija. Škrbić naglašava da je plastenička proizvodnja zahtjevna i navodi primjer kako mala nepažnja može uništiti biljke. “Mora se voditi računa, a evo i jedan primjer. Kad je smjena jutra i večeri, hladnog i toplog vremena, ako na vrijeme ne otvorim plastenik dići ću temperaturu do 60 stepeni i dolazi do totalnog uništenja proizvodnje. Plastenička proizvodnja ima i svoja olakšanja. Nema udara leda , kiša ne kvasi biljku direktno. A što se tiče podsticaja, to je dobro i pomaže nam da održimo proizvodnju. Važna nam je i stručna pomoć koju dobijamo jer, možemo mi pričati ovako ili onako, ja sam 30 godina u ovoj proizvodnji ali nikad se ne nauči sve i uvijek ima nekih novosti”, poručuje Škrbić.
