Srpska pravoslavna crkva danas obilježava prepodobnog Atanasija Atonskog odnosno Svetogorskog. On je rođen u Trapezuntu od roditelja bogobojažljivi i koji su, nažalost, rano upokojili. Siroče je, valjda to tako samo dragi Bog namjesti, uzeo neki vojvoda i doveo ga u Carigrad da uči nauke.
eć kao dječačić, Atanasije je pokazivao osobine kao što su smernost i krotkost, te su ga vršnjaci gledali sa divljenjem. Zato ne čudi što su u svojim igrama druge birali za cara ili vojvodu a njega za nešto mnogo “svetije” za igumana.
Nisu tad ni bili svjesni da mu time praktično proriču sudbinu. Naime, kad je završio školu, otišao je u pustinju Maleinsku, blizu Svete Gore. Tamo mu je učitelj bio u ono vrijeme čuveni Mihail Malein. Iz tog perioda je najbitnije reći da je napisao prvi topik, odnosno zakonik Svete Gore.
Nadalje su brojna iskušenja vrebala Atanasija, kako od demona, tako i od ljudi, ali se on nije dao. Sve je taj hrabri vojnik Hristov nadvladavao svojom bezmernom krotošću i neprekidnom molitvom Bogu živome.
Pun blagodati Božje on se udostojio vidjeti Presvetu Bogorodicu, koja čudotvorno izvede vodu iz stijene i obeća mu biti zauvijek Ikonomisa (Igumanija) manastira.
U svom radu i molitvi, Atanasije je prethodio bratiji svojoj, i sve ih je volio ljubavlju duhovnog oca i pastira.
Sam sudnji dan mu je došao iznenada. Naime, jedne prilike se podigao sa šestoricom monaha nad jednu novosagrađenu prepratucrkve, da pregleda zid, koji je bio u izgradnji, a on se, nažalost, obrušio i sve do jednog ih je zatrpao. Takav je bio kraj ovog sveca te 980 godine. Dolazio je on nakon smrti, vjeruje se, više puta svojoj sabraći kao priviđenje, bilo da utješi ili im uputi kakvu grdnju.
Što se tiče vjerovanja koja se vezuju za ovaj dan odnosno sveca, u našim krajevima, on se smatra jednim od zaštitnika od nepogoda i oluja.
Na jugu Srbije i dan danas živi priča o tome kako je đavo iskušavao ovog monaha prerušivši se u najlepšu devojku koja ga je mamila da se odrekne Boga i pridruži joj se u obožavanju nečastivog.
Sveti Atanasije je prepoznao ovu prevaru i zamolio je djevojku da mu pokaže đavoljsku moć tako što će uskočiti u mali ćup. Ona je to učinila, a monah je odmah zatvorio posudu i bacio je u more.
Kruži legenda kaže da je ćup godinama plutao, sve dok ga nisu pronašli ribari koji su ga otvorili. Tako je đavo ponovo izašao i i danas luta svijetom iskušavajući i kvareći ljude. Zbog ovoga, stari kažu da čim zagrmi, đavo pomisli da to ide Sveti Atanasije, uplaši se i odmah uskače u posude. Zato je važno da se na današnji dan svi sudovi drže čvrsto zatvoreni.
Inače, u nekim krajevima Srbije, Svetog Atanasija slave vodeničari koji vjeruju da na današnji dan đavoli vrebaju u virovima, pa ni vodenice danas neće dobro da rade, piše Telegraf.
