Sveti prorok Ilija, poznat u narodu kao Ilija Gromovnik, jedan je od najpoštovanijih svetaca u srpskoj tradiciji.
Njegov dan, 2. avgust (Ilindan), obilježava se širom Srbije i Republike Srpske kao praznik velikih sila prirode. U nekim krajevima i danas se njeguje običaj da se tog dana peče pijetao i za to postoji više razloga.
Na Svetog Iliju, kad gromovi paraju nebo i oluje prijete usjevima, narod je imao potrebu da umilostivi sile koje taj dan simbolizuju. Zato je bio običaj da se žrtvuje pijetao – najčešće na ražnju, a kasnije kao dio porodičnog obeda. Smatralo se da ta žrtva donosi zaštitu kući, da odvraća gnjev Svetog Ilije i čisti dom od nesreće. Ali, to nije bio jedini razlog zbog kog je pečen pijetao morao da se nađe na trpezi za Svetog Iliju.
U nekim predjelima Srbije, postojalo je i vjerovanje da se pijetao peče isključivo ako je godina bila teška – s velikim nepogodama, sušom ili gradom. Tada se činila svojevrsna “pomiritvena gozba” sa nebeskim silama.
Ako se pitate zašto baš pijetao, evo odgovora. Etnološki gledano, pijetao u srpskoj narodnoj kulturi ima duboko simboličko značenje. On je simbol svetlosti, buđenja i zaštite. Vjerovalo se da pijetao svojim kukurikanjem tjera zle duhove i objavljuje dolazak dana, odnosno svjetla koje pobjeđuje tamu. U tom smislu, pijetao je bio svojevrsni “čuvar kuće” i znak budnosti naroda pred silama prirode.
Postojao je još jedan razlog zašto je u svakoj kući Sveti Ilija morao da bude dočekan sa pečenim pijetlom na stolu. Smatralo se da pijetao simbolizuje najstarijeg člana porodice, te da on neće dočekati naredni Ilindan ako za ovogodišnji ne posluži pijetla na trpezi. Pijetao je, dakle, bio simbol dugovečnosti domaćina i to vjerovanje se i do danas zadržalo u nekim dijelovima Srbije.
Porodice koje slave Svetog proroka Iliju kao krsnu slavu spremaju trpezu u zavisnosti od toga kad “pada” ovaj praznik – da li u takozvane posne ili u takozvane mrsne dane. Ako Sveti Ilija “ne pada” u srijedu ili u petak, na trpezi svečara – pored svih ostalih đakonija – mora da bude i pečeni pijetao. Ako, pak, Sveti Ilija “padne” u srijedu ili u petak, ovaj običaj se ne sprovodi, piše Žena Blic.
Danas, iako se običaj pečenja pijetla nije zadržao u svim pravoslavnim porodicama u Srbiji, on i dalje živi u narodnom sjećanju. Iako mnogi više ne peku pijetla, mnogi i dalje na Ilindan ne rade teške poslove, ne ulaze u njive i ne peru veš jer, kako kažu, “Sveti Ilija ne prašta.”
