Postoje trenuci u godini kada se čitav naš unutrašnji svijet preispituje.
Dani kada prestajemo da jurimo i hvatamo ritam svakodnevnice, i okrećemo se onome što smo možda zapostavili sebi, svojoj duši i svom miru.
Jedan od tih trenutaka upravo je počeo: Gospojinski post, jedan od najljepših, ali i najstrožih perioda u pravoslavnoj tradiciji.
Traje svega 14 dana – od 14. do 28. avgusta – ali nosi ogromnu duhovnu snagu. Posvećen je Presvetoj Bogorodici, kao priprema za praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao „drugi Vaskrs“. Naši stari su govorili da je to vrijeme kada se duša umiruje, a srce puni blagorodnošću, dok se tijelo oslobađa svega suvišnog – kako u ishrani, tako i u mislima.
Ipak, iako su pravila posta jasna, mnogi ga danas svode samo na jelovnik. Post nije dijeta. On je mnogo više – i upravo tu mnogi griješe.
Ogovaranje i vrijeđanje drugih
Ako u danima posta pustimo da nam riječi budu oštre, svaki zalogaj posne hrane gubi svoju svrhu.
Ogovorena osoba nosi teret uvrede, ali i onaj ko izgovara takve riječi nosi svoju gorčinu. Post je trenutak da usporimo i u govoru, i u mislima.
Svađe i zlopamćenje
Post nije vrijeme dokazivanja ko je u pravu, već vrijeme mira. Naši preci su znali da prava snaga čovjeka nije u pobjeđivanju sagovornika, već u tome da oprosti – čak i kada bi mogao da uzvrati.
Ponos i osuđivanje drugih
„Ja postim, a oni ne“ – možda je i teža greška od samog izbjegavanja posta. Ponos i osjećaj da smo bolji od drugih udaljavaju nas od istinske svrhe posta, a to je smirenje i poniznost.
Zanemarivanje molitve
Bez molitve, post se svodi samo na promjenu jelovnika. Crkva uči da molitva u ovim danima ima posebno snažan odjek, a njeno odsustvo lišava post njegovog pravog smisla.
Ljutnja i nervoza
Glad u stomaku ne smije da preraste u glad u duši. Ako nas post čini nervoznim i razdražljivim, promašili smo suštinu – post bi trebalo da donese mir, a ne nemir.
Zašto se zapravo posti?
Post u pravoslavlju nije kazna niti nametnuta obaveza, već prilika. To je vrijeme duhovnog pročišćenja, kada se kroz odricanje od mrsne hrane, ali prije svega od loših misli i djela, pripremamo za radost velikog praznika.
Naši stari su govorili: „Post ne počinje za trpezom, nego u srcu.“ Hrana je samo sredstvo da se umiri tijelo, kako bi duša mogla da se uzdigne. Onaj ko prestane da „hrani“ loše misli, a umnoži dobra djela i molitve – taj zaista posti.
Prednosti posta
Unutrašnji mir – oslobađanje od svakodnevnog stresa i negativnih emocija.
Duhovna snaga – jačanje vjere i strpljenja.
Tjelesna lakoća – detoksikacija i odmor za organizam.
Jačanje volje – samodisciplina koja se prenosi na sve aspekte života.
Zaključak: Gospojinski post je mali po trajanju, ali ogroman po značaju. Ako mu priđemo srcem, a ne samo stomakom, osjetićemo njegovu pravu moć – mir koji traje i nakon što se završi, prenosi Ona.
