Brane Radanović iz Busnova davno je odlučio da nastavi da se bavi poslom kojim su se bavili njegov otac Slobodan i deda Riste. Tako se na imanju Radanovića proizvodnja domaće rakije decenijama nije prekidala. Čuvajući tradiciju, Brane danas proizvodi sve vrste domaće rakije, a svemu tome dodao je i proizvodnju raznih ljekovitih likera. Radanović kaže da se u našim krajevima može živjeti od onoga što nam zemlja i priroda nude. On je odlučio da proizvodi sve vrste domaće rakije i kaže da se u tom poslu, uz dovoljnu posvećenost i odgovornost, može i zaraditi. „Odlučio sam se da se bavim proizvodnjom domaće rakije zato što sam vidio da tu može lijepo da se zaradi i živi. Ova situacija kada industrija nam ne radi, kada su mnoga predzeća ugašena, moramo tražiti spas u nekoj proizvodnji, a ta proizvodnja je da se vratimo domaćoj radinosti. Da se vratimo u voćarstvu, povrtlarstvu, poljoprivredi i možemo da nađemo tu sebi lijepu egzistenciju i da lijepo živimo”, kaže Radanović.
Često uočavanja i iskustva iz djetinjstrva pomognu prilikom izbora egzistencijalnog posla i zanimanja. Primjer za to je i naš sagovornik. “Kao dijete odrastao sam u seljačkoj porodici koja se bavila poljoprivrednom proizvodnjom, baštanskomi i vrtlarskom i od toga su živjeli i preživljavali i sve su svoje podredli bili proizvodni kojusu oni imali. Da bi mogli dalje da nešto rade, da posiju, da plate dnevnice ljudima koji su radili, morali su da proizvedu koji litar rakije, gdje su imali sigurnu paru. Ako su u svojim ambarima imali 50, 100 litara ili 200 litara rakije, oni su bili bogati ljudi, imali su čime da plate, to im je bio novac. Mi sada novac gledamo drugačije, drugačije dijelimo bogatstvo, ali tada su gledali kroz rakiju, kroz primanja, kroz stoku, kroz blago. Kod nas su stoku uvijek zvali blagom i uvijek se govorilo “idem nahraniti blago”. Jedna krava mogla je da prehrani jednu porodicu, a ko je imao dvije još više je mogao da zaradi prodajući domaće mlijeko, sir i kajmak, što nam sada nedostaje na našem tržištu. Moraćemo da se vratimo i da krenemo u proizvodnju domaćih proizvoda, kao što sam ja krenuo u proizvodnju domaće rakije.
I KOMŠIJAMA JE DOBRO KADA IMAJU KOME PRODATI ŠLJIVE
Moj otac se bavio proizvodnjom rakije vjerovatno zato što je on bio čovjek veseljak, želio je da popije i želio je da ima nešto, a njegov otac je isto se bavio proizvodnjom rakije. Tako da je to, možemo reći, nasledna jedna proizvodnja gdje se je prenosila s koljena na koljena i to smo vidjeli da nas je to održalo i to nam je ipak dao da ne budemo siromašni, nego da budemo negdje uvijek u nekom srednjem sloju bogatih ljudi gdje su nešto imali, a nisu imali previše. Pa zato smo i mi skromni i ostali skromni i skromno smo zarađivali”, navodi Radanović. Proizvodnju rakije Radanović je vremenom povećavao. Kada je godina loša i “obere” mu šljive prije njega, nabavi ih tamo gdje ih ima i proizvodnja se nastavlja. Njegova proizvodnja dobro dođe i komšijama jer kada im rodi voće, imaju ga kome prodati. “Trenutno imam negdje oko 1200 sadnica voća. Tu je oko hiljadu sadnica šljive, a ostalo je jabuka. To ne može ni izbliza da podmiri moje tržište, pa sam prinuđen da kupujem od mještana koji imaju svojih proizvoda, otkupim u mjestu tako da sam dobro došao i njima da oni mogu da plasiraju sigurno svoje proizvode, ako im rodi. Unazad nekoliko godina situacija je takva da nam mrazevi, kiše i nevirjeme uzmu plod tako da se dešava da vrlo teško možemo to da sačuvamo. Miuslio sam da ću ove godine imati oko 300 kotlova šljive, odnosno 30 tona šljive u kotlu, a loše vremenske prilike su učinile svoje i biće možda oko 100 kotlova. Moja proizvodnja negde se kreće oko 1000 kotlova. To je mogućnost da otkupljujem od svih komšija i dalje iz Ugljevika, iz Brčkoga ili bilo gde tamo gde bude roda, gde ostanu. Oni tamo maju nekako povoljuju klimu, povoljnije čuvanje, možda imaju veće iskustvo u voćarstvu nego mi i tako sačuvaju tu svoju voćku dok mi ovde svi stagniramo”, kaže Radanović
RAKIJA JE ZDRAVA U MALIM KOLIČINAMA
Radanović poručuje da je domaća rakija zdrava, ali ne kao pijanstvo već umjereno i u malim količinama “Mi proizvodimo sve vrste voćnih rakija, najviše dominira šljiva, pa onda viljavovka, zato što kruška viljevonka dosta uspijeva na našem području, dosta je kvalitetna i ima dosta lijepu aromu. Mi sa svojom viljamovkom i šljivom možemo da konkurišimo svugdje na tržištu i da budemo veliki konkurenti. Kod nas ima i četinara i lišićara i strujanja zraka preko toga daje posebnu aromu pa stručnjaci kada probaju odmah znaju sa kog je podneblja. Mi moramo da zaštitimo geografsko projeklo svoje rakije, moramo raditi na tome da brendiramo rakiju, da bude prepoznatljiva u svijetu i da dođe na tržište. Rakija i dobija sve veću popularnost među našim stanovništvom gdje se više pije nego što se do sada pila. Odbaciju se sva obojena industrijska pića koja nisu im blizu zdrava koliko je šljivovica kad je popiješ zdrava. Ali sve je to zdravo u malim količinama. Da ne ispadne da ja propagiram kako treba piti. To svakao ne, ali u malim količinama sigurno je zdrava. Stogodišnjaci kažu da su uvijek uz obrok uzimali po čašicu-dvije rakije”, ističe radanović.
Pored šljivovice i viljamovke, Radanović proizvodi i jabukovaču, a tu su još likeri i travarica. “Radimo likere, višnjevaču od višnje, orahovaču iz oraha. Radimo travaricu iz 11 ljekovitih trava koje skupljamo ovdje po našim proplancima i onda ukiseljavamo i držimo u određenim količinama u preprečenoj rakiji i onda još jednom preprečemo tako da dobijemo duplu ili troduplu destilaciju. Ta naša travarica isto je jedna od ljekovitih rakija za koju ja od milja kažem da su to vendoksin kapi jer sve te trave koje mi stavljamo u travaricu, to je iz vendoksina od kojeg se prave vendoksin kapi”, s ponosom nam priča Radanović o svojim proizvodima.
