Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Romana Đuniškog Čudotvorca. Riječ je o velikom podvižniku iz 10. vijeka, što znači da je bio duboko religiozna osoba za koju je uživanje strano. Slovio je za velikog molitvenika.
Zovemo ga Đuniški zbog mjesta Đunis, nadomak Ražnja, u kome se nalazi manastir ovom svecu posvećen.
Prvi sačuvani zapis o manastiru datira s početka jedanaestog vijeka, tako da se ubraja među najstarije manastire u Srbiji. Ta svetinja se nalazi nedaleko od sela Đunis, na desnoj obali Južne Morave i pripada Eparhiji niškoj.
Oni koji kroče u nju, u molitvi Svetom Romanu izgovaraju ove riječi:
“Tebi, ugodniče Boga živoga, Romane čudotvorče, koji si ispunio zakon Boga i spasa našega Isusa Hrista i dobio od Njega život vječni, klanjamo se s ljubavlju i blagodarimo Ti sa smirenjem, za premnoga Tvoja čudesna djela, kojima si pomogao nemoćnim ljudima, i proslavio ime Gospoda i spasa svoga. Amin”.
Svake godine se baš ovako 29. avgusta pomole na hiljade vjernika na ovom mjestu.
Moštima Svetog Romana se poklanja i staro i mlado i zdravo i bolesno, vjerujući u iscjeliteljske i čudotvorne moći ovog isposnika i pustinoslužitelja.
Inače, smatra se da je manastir nastao u desetom vijeku i vezuje se za Svetog Romana učenika Svetih Ćirila i Metodija. Ako posmatramo po geografskom položaju, ta svetinja spada u grupu mojsinjskih crkava i crkvišta, koje su u velikom broju rasute u ruševinama po obližnjoj Mojsinjskoj Gori.
Neka predanja govore da je na toj lokaciji nekada bilo dvadesetak bogomolja a za Sveti Roman neki misle da je star čak 1000 godina, da potiče iz perioda od prije Nemanjića.
Takođe, u povelji Vizantijskog cara Vasilija 2 pisanoj 1019. ili 1020. godine Ohridskoj Arhiepiskopiji pominje se ovaj manastir.
Ne može se pouzdano reći kada je zapusteo ali se zna da ga je obnovio nepoznati sluga kneza Lazara uz kneževu pomoć…
Interesantna je stvar da je u zvoniku decenijama postojala bolnica za pacijente oboljele duše…
Sve vrijeme u 19. i na početku 20. veka manastir Sveti Roman bio je bolnica. Njoj je pribjegavalo stanovništvo pred progonom od okupatora.
Takođe, jedno vrijeme se tu nalazio ratni štab srpskih oslobodilačkih vojski.
Budući da se za ovu svetinju osnovano vjeruje da je prethodila i samom Hilandaru, tako se vijekovima, s koljena na koljeno, crkveno-narodnim predanjem prenose i čudotvorna djela koja je činio prepodobni Roman.
Mnogo ljudi i danas svjedoči o tome kako su u ovu svetinju dolazili bolesni, a nakon što bi pali “na koljena”pred moštima Romanovim i molitvama zaštitili pomoć svedržitelja i bogoslužitelja Romana, ustajali bi preporođeni. Bili bi jači i zdraviji u tijelu, licu, a duša bi im “živnula” kao nikad prije.
Takvo dejstvo na vjernike se pripisuje činjenici da je Sveti Roman tokom svoga monaštva,danonoćno ispaštao, provodeći život u bdijenju i rukodjelju. Smatra se da će onome ko se iskreno pomoli ovom svecu na današnji dan biti uslišene želje a moguća su i čuda, piše Telegraf.
