U Međuvođu, u prvom izgrađenom hramu pod Kozarom, posvećenom Svetim mučenicima jasenovačkim, služena je Sveta liturgija povodom slave hrama. Narodnim saborovanjem poručeno je da se srpski narod mora ujediniti u očuvanju od zaborava stradanja predaka Knešpolja.
-->
Hram je izgrađen i u znak sjećanja, jer je selo Međuvođe, kod Kozarske Dubice, bilo posljednja stanica iz koje su iz Kozarskog obruča Srbi vođeni na jasenovačka stratišta. Od 1942. godine samo sa područja Međuvođske parohije više od 700 djece odvedeno je u Јasenovac i od tada im se gubi svaki trag. Zato danas, narodnim saborovanjem čuva se sjećanje na stradale pretke.
Svetu liturgiju služili su sveštenici dubičkog i prijedorskog namjesništva, a slavi hrama posvećenog jasenovačkim novomučenicima, koji je u izgradnji, kumovalo je 13 vjernika iz nekoliko opština i gradova.
– To samo govori na kakav način ljudi prihvataju ovaj hram tako da i samim tim to simbolizuje da on nije samo stradanje potkozarskog naroda, da on nije samo hram potkozarskog naroda i Srba koji žive u Knešpolju i u Kozarskoj Dubici i na Kozari nego i mnogo, mnogo šire – naveo je Darko Banjac kum hrama.
Praktično svaki kvadrat ove zemlje, dodaje kum hrama Aleksandar Zobenica, na kojem je napravljen ovaj hram je natopljena krvlju ljudi koji su branili našu vjeru prije svega a onda i srpstvo.
– Tako da mi iz Srbije znamo da cijenimo to što narod Republike Srpske i sama vjera koja odavde kreće ka Srbiji čine za nas – kaže Zobenica.
Starine, kao živi svjedoci, otkrivali su mnogo o strahotama ovog kraja, a onda su mladi entuzijasti koji potiču iz Međuvođa i uz pomoć lokalnih zajednica i institucija Srpske, posljednjih deset godina, gradili hram.
– Da smo je ukrovili, slava Bogu, da možemo se Bogu moliti i u njoj službu služiti, a ovo sve ostalo što imamo namjeru učiniti jeste da će to biti naša dobrovoljna žrtva da još ukrasimo i uredimo ovaj hram, a da kroz njega se njima molimo i sebe podsjetimo šta se može desiti – istakao je Željko Јevđenić paroh knežički.
Ostalo je freskopisanje, dogradnja ikonostasa kao i uređenje eksterijera hrama, a sve kako bi bio nastavljen život, sačuvano sjećanje i sabranje bez obzira na sva stradanja.
