Nizom aktivnosti, u Domu za starija lica obilježava se Međunarodni dan starih. Ova ustanova je jedini dom mnogim korisnicima koji su na izmaku životne snage. Oni ističu da ih svako druženje i svaka posjeta posebno raduju. Obradovali su ih i mališani Dječijeg vrtića “Radost” koji su im došli u goste. Posebno radosna bila je učiteljica u penziji, 78-godišnja Dušanka Popović. Kratko je u Domu, ali kaže da se navikla i da je to njena nova kuća. “Ova posjeta mališana pravi mi je ukras pošto sam ja radila predškolcima i malim đacima. Opismenila sam pet ljekara, ponosno sam na to. Vidim, evo, ljekari su nam i danas došli. Ja ponekad nazovem nekog od mojih ljekara i upitam – ako slučajno u čekaonici prepouznaš svoju učiteljiu, nadam se da ćeš me opremiti preko reda, a on kaže – neka bude tako učiteljce. I srećna sam zbog posla kojim sam se bavila. Kada bih se još jednom rodila, radila bih sa djecom. Djeca su ukras svijeta i baš drago mi je da evo i ovako razmišljate o nama kad smo u godinama, kad treba pomoć. Uvijek nekog nešto bolucka, nekog više, nekog manje, jer i mi u svojim porodicama imamo i zdravih i bolesnih ljudi i tako. I šta da kažem, ja sam oduševljena, pogotovo evo bio je i folklor, a to su mi baš oni kojima sam ja radila u posljednje vrijeme. Za mene je to bio poseban događaj, djeca su divno spremljena. Rukovodstvo i komplet osoblje Doma vodi brigu o nama i nemam zamjerki”, poručuje Dušanka.
Starina Dušan Aleksić zagazio je u desetu deceniju života. Prije pet mjeseci iz Beograda je došao u rodni grad i odabrao da živi u Domu i da u svom kraju , kako reče, dočeka ono što ga biološki sleduje. Poručuje da je u uvoj ustanovi dobro i onako kakve su nam mogućnosti države i društva. I Dušana posebno raduje kada u Dom za starija lica dođe mladost, zapjeva i zaigra. Pun je utisaka nakon koncerta mladih iz Udruženja za očuvanje tradicije. “Prije neki dan dolazila su nam učenici, djeca koja su nam pjevala. Bio sam srećan što imam priiku da gledam i slušam tu djecu i tu ljepotu. Prije mnogo godina, jedan književnik, Vojin Jelić iz Knina, napisao je knjigu “Anđeli lijepo pjevaju”. Ništa mi se nije svidjelo kao ljepota te djece i ja sam sretan što sam imao priliku da slušam tu djecu, koja su me podsjećala na knjigu od Vojina Jelića “Anđeli lijepo pjevaju”, a ta su mi djeca djelovala kao anđeli”, kaže Dušan.
U aktivnosti povodom Međunarodnog dana starijih osoba u Domu su uvrstilli i stručno predavanje Centra za mentalno zdravlje. Psiholog Vanja Dejanović kaže da su osobe u poznim godinama mnogo osjetljivije na stresove i druga životna iskušenja, dodajući da je važno pomoći im da dostignu kvalitetniji nivo života. “Drago mi je što je ustanova prepoznala važnost da se obrati pažnja i na ljude koji se nalaze u ovoj životnoj fazi. Drago mi je prije svega zbog toga jer nemaju osjećaj da su odbačeni, da se evo nešto čini i za njih i da im se daje na važnosti baš zbog toga što su oni kroz svoj životni vijek već ostavili neki doprinos i zahvaljujući njihovom radu i naš rad je na neki način omogućen. Ono što je fokus ovog predavanja jeste da se ukaže na važnost bavljenja nekim aspektima života u poznijim godinama. Prije svega radi prevencije određenih stresora, zato što su ljudi u poznijim godinama prosto na taj stres osjetljiviji nego ljudi u godinama kada imaju najviše snage i najviše kapacitete da se nose sa stresovima. I sa druge strane, da se ukaže na jednu bitnu komponentu te životne faze, to je usamljenost i život sa usamljenošću. I da se na kraju alarmiraju ljudi ovih godina da prepoznaju svoje resurse i da pronađu načine kako da se tim resursima bave da bi njihov život dostigao jedan kvalitet koji oni zaslužuju”, istakla je Dejanovićeva.
U Domu za starija lica ističu da su cijelu sedmicu posvetili Međunarodnom danu starijih osoba. “Mi smo ovom prilikom odlučili da malo posvetimo njima pažnje, ne samo one uobičajene koje im pružamo svake godine, već malo drugačije, odnosno da ove sedmice svakog dana imamo niz aktivnosti koje su posvećene njima i da jednostavno i oni budu svesni da je ovo njihova sedmica i njihov dan. Krenuli smo sa izložbom njihovih radova. Tu su njihovi slikarski radovi, njihovi ručni radovi, razne činije koje su oni pripremili čak i za prodaju. Pa smo onda imali posjetu Udruženja za očuvanje tradicije, djece koja su imala svoj koncert. Vodili smo ih u obilazak Muzeja, kuće porodice Stojanović. Imali smo posejtu srednje vrtićke grupe Dječijeg vrtića “Radost” i predavanje u organizaciji Doma zdravlja. Nastavljamo ovu sedmicu sa aktivnostima. U četvrtak planiramo izlet u gradu i u petak muzičko veče koje oni posebno vole. Dolazi jedna muzička grupa koja će im uljepšati popodnevne sate”, pojašnjava Ličanin.
Prema podacima Udruženja penzionera, u Prijedoru ima preko 15 hiljada penzionera. U ovom udruženju ističu da ima mnogo onih koji su stari i iznemogli i kojima je potrebna pomoć, posebno moralna podrška i znakovi pažnje. “Nažalost, pojedina djeca zaboravila su i tatu i mamu i đeda i babu, pa se to vrlo teško i skoro nikako ne obilazi zbog obaveza koje i oni imaju, zbog raznih problema s kojima se susreću u današnje vrijeme. I ustanove koje bi trebale da obiđu stara i iznemogla lica, postavlja se pitanje koliko mogu da stignu. Mi iz Udruženja penzionera se trudimo da preko svojih mjesnih organizacija na terenu pomognemo koliko možemo. Molimo predsjednike mjesnih udruženja da na svojim terenima snime teške slučajeve gdje su ljudi u godinama, gdje su ljudi sami, nepokretni, bolesni. Šta mi možemo? Mi ne možemo te ljude svaki čas malo, malo pa obilaziti, nego možemo otići ponekad i uručiti jednokratnu novčanu pomoć, jednokratni neki paket. Udruženje penzionera nije rješenje za takve sločajeve. Ali evo, jesmo jedno od rješenja. Kad bi mogli svi pomalo, mislim da bi to bilo dobro”, kaže Brdar.
U Udruženju penzionera smatraju da bi osnivanje pokretnih gerijatrijskih centara omogućilo da se mnogo više pomogne starijim i iznemoglim osobama.
