Dok mnogi bježe sa sela u potrazi za laganijim životom u gradu, Ivana i Mirko Kos iz Lamovite, između Banjaluke i Prijedora, ruše sve pedrasude. Ostali su na selu, razvili poljoprivredno gazdinstvo i sa troje djece žive perspektivan seoski život. Njihova priča, potvrda je da se na selu može kvalitetnije, uspješnije i bolje živjeti, djeci ponuditi zdravije odrastanje i ostvariti sve zadane ciljeve.
Na imanju porodice Kos u Lamovitoj plastenici sa cvijećem, povrćem, obrađena zemlja i objekti za stoku. Ivana Kos inženjer je poljoprivrede i odrastala je na selu pod Grmečom, ali je pod Kozarom našla Mirka i tu su ostali na porodičnom imanju i razvili poljoprivredno gazdinstvo. Nisu željeli da odu u grad, jer smatraju da selo daje veće mogućnosti ako se vrijedno radi.
– Suprug i ja smo krenuli bukvalno od nule sa kupovine mašina. Ove godine smo dobili podsticaj za finansiranje inženjera na selu 40 hiljada. Tako da smo izgradili jednu farmu, ne mogu reći mini ali poprilično skromnu farmu svinje planiramo proširiti i baviti se s tim – rekla je Ivana Kos.
Podsticajima za kupovinu mehanizacije koju Vlada finansira 60 odsto, nabavili su novi traktor. Ivanino trenutno zaposlenje u Poljoprivrednom klasteru Una-Sana u Prijedoru omogućuje joj da animira i druge mlade ljude, posredstvom projekata da se bave poljoprivredom.
– Da ih afirmišemo na taj način. Јa sam nekako i sam živi primjer što bi se reklo mi u poljoprivredi jedno ogledno polje kako se u suštini na selu može živjeti i biti sam svoj gazda i sam svoj čovjek od tog nekog poštenog rada. Gazdinstvo je porodično tako da se bavimo svi djeca isto takođe, pomažu nam – dodala je Ivana.
Milan Kos, sedmogodišnjak, kaže da pomaže roditeljima u poslovima.
– Pomažem mami kada usisava a tati kada ore. I kada nešto radi. Svinjama dajem brašno i vodu – istakao je Milan.
Proširenje poljoprivrednog gazdinstva pod obroncima Kozare sigurno je. Ivana ima i nove vizije poslovanja u okviru seoskog turizma. I taj cilj porodice Kos, koja ne odustaje od posla i života na selu, biće ostvaren.
