Dan nakon slave Svete Petke, poznat u narodnoj tradiciji kao pojutra, pojutarje, često prolazi tiho i nenametljivo, ali nosi sa sobom običaje koji imaju duboku simboliku. Dok prvog dana pažnja ide na goste i slavsku trpezu, drugi dan posvećen je miru, molitvi i simbolima koji povezuju porodicu sa precima, prije svega svijeći i žitu.
Svjetlost koja traje
Slavska svijeća, koja je prvog dana bila u centru pažnje, i drugog dana zadržava svoju važnost. Nakon što izgori, običaj nalaže da se postavi pred ikonu ili na drugo poštovano mjesto u kući. Tu stoji do sledeće godine, kao podsjetnik na molitvu, zahvalnost i duhovnu povezanost porodice.
Slavska svijeća se prvenstveno pali prvog dana slave, dok drugog dana njeno ponovno paljenje nije obavezno – može se upaliti tokom molitve, ali njena prisutnost pred ikonom već simbolizuje svjetlost vjere i trajnost tradicije.
Ne radi se samo o simbolu; svijeća nam daje trenutak za introspektivnu tišinu, za osluškivanje unutrašnjeg ritma kuće, za razmišljanje o onome što smo naslijedili i što želimo da prenesemo. Svaka kap voska, svaki dim, nosi sa sobom priče predaka i podsjeća da tradicija nije statična, već živa i prisutna u svakom domu.
Žito, simbol života i trajanja
Slavsko žito, servirano gostima i ukućanima prvog dana, ne smije se baciti. Ono je simbol vječnog života, smrti i vaskrsenja, ali i povezanosti sa precima. Na drugi dan, dok se mirno konzumira, žito podsjeća na poštovanje tradicije i zahvalnost za sve što su preci učinili da bi porodica opstala. Svaki zrno je znak kontinuiteta, života i vjere u budućnost.
Posebno je važno da se sa žitom postupa pažljivo – ono nije samo hrana, već sredstvo povezivanja sa duhovnim dimenzijama naše svakodnevice. U trenutku kada ukućani dijele žito, prenosi se osjećaj zajedništva i poštovanja prema onima koji su postavili temelje tradicije.
Dan u miru i molitvi
Dan poslije slave ne zahtjeva bučne proslave. Naprotiv, preporučuje se mir, tišina i tiho sjećanje na obaveze duhovne prirode. Učvršćuje se duh zajedništva, simbolizujući da slava nije samo trenutak veselja, već i trajna veza sa tradicijom i vjerom.
Drugi dan slave je prilika da zastanemo, da se osvrnemo na značaj onoga što smo naslijedili i da taj značaj prenesemo. U svijetu koji je ubrzan i pun površnih zadovoljstava, ovakvi trenuci nas podsjećaju na korijene, na zajedništvo i na vrijednost malih, ali simboličnih gestova, prenosi Ona.rs.
