Kažu da dobrog fotografa čine sve slike koje je ikad napravio i koje su mu prošle kroz glavu, a sama fotografija je isprepleten spoj umjetnosti i tehnologije. Iskusno oko fotografa „zamrzava“ trenutak kako bi nam napravio uspomenu koje ćemo se kasnije uvijek rado sjećati. O fotografiji nekad i sad, o tehnici slikanja i opremi kroz vrijeme, za „Kozarski vjesnik“ govorio je prijedorski fotograf Velibor Papić, poznatiji kao „Foto Velo“.
Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, po povratku iz vojske, Papić se zaposlio kod svog ujaka, fotografa Zvonka, koji je u to vrijeme već stekao ugled u branši.
„Bio sam mlad pomoćnik (smijeh) i eto trajalo je sve do penzije, mada i danas ‘uskočim’ u radnju, u kojoj sad radi sin“, priča Velo i nastavlјa: „U to vrijeme se puno radila crno-bijela fotografija. Bili su oni filmovi koji su se razvijali. Nije bilo digitale, sve je bilo na filmu. U to vrijeme smo puno radili i dokumente, odnosno slike za lične karte i pasoše“, kaže ovaj poznati prijedorski fotograf, uz opasku da se ne voli slikati i da je uvijek volio biti s druge strane aparata.
Za razliku od sadašnjeg doba, tih sedamdesetih i osamdesetih godina vanjskog posla bilo je mnogo manje. Uglavnom se radilo u radnji. Tek sredinom osamdesetih krenule su kolor fotografije.
„E, to je bio bum. Morali smo zbog kolora ulagati u novu opremu i aparate. Svako vrijeme nosi nešto svoje“, navodi Velo.
Kaže da je nekad po cijeli dan provodio u radnji i da je imao malo vremena da slika nešto za svoj gušt.
„Bilo je u to vrijeme poznatih Prijedorčana koji su volјeli slikati pejzaže, na primjer Kozare, ili nešto drugo. Od tih fotografija su pravili umjetničke slike. Kad bismo se sreli, znali smo satima pričati o fotografijama“, kaže Velo.
O poslu fotografa nekad i sad, Velo kaže:
„Danas je mnogo teže. I lјudi su zahtjevniji. Mada i sada imamo puno zahtjeva za sastavlјanje starih fotografija, kako bi ih lјudi sačuvali od propadanja. No, u današnje vrijeme mušterije same slikaju. Donesu vam sliku u telefonu i kažu: ‘Izradite ove’“, ističe Velo.
Sad su fotografije u telefonima. Ljudi brže žive, mnogo je drugačije nego sedamdesetih godina, navodi on. U izlogu radnje stoji stari foto-aparat iz šezdesetih godina kojim se, kako kaže Velo, slikalo samo u radnji i uglavnom je korišten za lične dokumente. Danas se foto-aparati veoma malo prodaju. Nekad se radilo ručno, danas sve mašinski. Fotografije se, kako mnogi kažu, mogu koristiti i kao svojevrsna vremenska kapsula, mogu vas „vratiti“ u prošla vremena i podsjetiti na lјude tog vremena. Naš prijedorski fotograf ističe da je činjenica da nam slike iz djetinjstva najviše izmame osmijeh, te da je odlika dobre fotografije stvar ličnog doživlјaja.
