Mitrovdan je dan koji u narodnoj tradiciji označava početak zimske polovine godine. Mitrovdan je dan Svetog Dimitrija, ratnika tihe snage, i zato se vjerovalo da se tada kuća zatvara, a toplina čuva unutra.
To je onaj trenutak kada se sve što je rasuto po dvorištu, bašti, šupi i polju konačno vraća u kuću. Kad se završava rad na otvorenom i počinje život unutra. Postoji jedna jasna linija koja se tu povlači: ljeto je vrijeme kada se daje, dijeli, izlazi napolje. Zima je vrijeme kada se čuva. I upravo tu leži ključ zašto se na Mitrovdan kaže da ne treba ništa iznositi iz kuće.
Vjerovanje za Mitrovdan
U mnogim krajevima Srbije se vjerovalo da se na Mitrovdan ne pozajmljuju ni hrana ni vatra. Ne daje se so, ulje, brašno, pa čak ni igla ili nešto što djeluje sasvim beznačajno. Ne zato što je to “baksuzno”, nego zato što se time metaforički odnosi toplina doma.
U tradicionalnoj kući, toplina nije bila figura – bila je stvar preživljavanja. Zima je bila duga, mračna i teška. Ako daš vatricu komšiji, ne zna se hoćeš li moći da je povratiš. Ako daš so, daješ ukus hrani. Ako daš hljeb, daješ sigurnost. Zato je Mitrovdan bio dan kada se domaćinstvo zatvara, ne kao izolacija, nego kao zaštita.
Kako su ova vjerovanja primenjiva u današnje vrijeme
Ali ono što je važno jeste kako se ovo danas čita. Ne živimo više u kućama sa zemljanim podovima, niti palimo ognjište svaki dan. Ali ideja ne iznositi toplinu iz kuće i te kako ima smisla. To je onaj osećaj kada dođe period godine u kojem želite da se povučete, da budete bliže sebi, da vam dom postane mir, a ne prolazna stanica. Ljudi često to intuitivno osjete, ali nemaju riječ za to.
Naši stari su je imali.
Mitrovdan uz sva vjerovanja u sebi nosi jednu važnu psihološku poruku: postavljaju se granice. Nije svako pozivanje na granice egoizam. Neke granice su zaštita. Na Mitrovdan se simbolično kaže: ovo je krug ljudi za koje brinemo i koji brinu za nas. Ovo je ono što čuvamo. Ovo je ono što ne iznosimo, ne dijelimo, ne rasipamo. Ne jer smo škrtiji u novembru nego u junu, nego jer zima traži sabranost.
Postoji i još jedno vjerovanje: ono što izađe iz kuće na Mitrovdan, izlazi i iz života. Zato su ljudi uvijek vodili računa da tog dana ne nastane svađa, da ne ode član domaćinstva, da se ne prekinu odnosi, da se ne izgovara riječ “zauvijek”. Nema potrebe da ovo shvatamo bukvalno. Poenta je jednostavna: zimski period zatvara emocije, vraća nas sebi. Ako krenemo u zimu posvađani, sve se uveća. Ako uđemo u zimu smireni, to smirenje se širi.
Mitrovdan nosi posebnu simboliku
Mitrovdan je, u suštini, praznik unutrašnjeg prostora. I nije slučajno što se danas vraća potreba da se ova simbolika razumije. U vremenu kada stalno moramo biti dostupni, otvoreni, izloženi, ovo je dan koji kaže: spusti ručnu. Stani. Zatvori vrata. Sačuvaj ono što ti pripada.
Narodna vjerovanja se često nazivaju sujeverjem, ali ona zapravo govore o finim uvidima u ljudsku prirodu. Neka pravila nisu tu da zabrane. Tu su da nas podsete: dom je sistem koji se neguje, ne objekat koji se samo koristi.
Na Mitrovdan se ne pozajmljuje iz kuće, jer je to dan kada se postavlja granica između spoljašnjeg svijeta i unutrašnje kuće. I tu, realno, postoji lekcija koju danas mnogi treba da čuju: ono što je vaše, čuvajte. Ne da biste imali više nego drugi, nego da biste imali dovoljno za sebe, piše Ona.rs.
